Ježeva kućica
Autor Branko Ćopić
Redatelj, scenograf i dramaturg Saša Anočić
Kostimografkinje, kreatorice lutaka i asistentice scenografa Terezia Mojžišova i Zoja Zupkova
Autor glazbe Matija Antolić
Oblikovanje rasvjete Ivo Nižić
Asistentice redatelja Jelena Sušac i Aleksandra Colnarić
Projekcije po ideji Saše Anočića realizirao Dražen Golubić
U predstavi igraju
Ježurka Ježić Mladen Vujčić
Lisica Mica, Pas, Kuna Inga Šarić
Poštar Zec Ivica Lučić
Divlja Svinja, Ovca, Pas, Luk, Sova, Žaba Đorđe Dukić
Medvjed, Pas, Žaba, Sova Areta Ćurković
Poštara Zeca Žena Aleksandra Colnarić
Vuk, Pas, Zmija, Svraka, Žaba Snježana Ivković
Pas Zoran Grkinić
Voditelj tehničke službe Momčilo Labudović
Inspicijent Zdenka Kovaček
Majstor tona Dražen Golubić
Majstor rasvjete Igor Elek
Majstor pozornice Zoran Grkinić
Izrada dekora Siniša Ardalić
Izrada kostima i lutaka Terezia Mojžišova, Zoja Zupkova, Mandica Lerinc i Juliška Stočko
Temeljna vrijednost od koje sve počinje i u kojoj sve završava naš je dom, a sve osim doma i sigurnosti usputna je stanica. Shvatio je to Ježurka Ježić, popularni lik iz svevremenog teksta Branka Ćopića "Ježeva kućica". Shvatimo ponovo i mi. I mi i djeca. Za djecu se ne bojim, djeca će shvatiti. Za to je samo dovoljno pružiti im priliku. A jedna od idealnih je i realizacija ovog prekrasnog svevremenog teksta, nadamo se na obostrano zadovoljstvo.
Saša Anočić
Poznato pjesničko ostvarenje Branka Ćopića Ježurka Ježić djeci je drag zbog svoje ljubavi prema vlastitom domu, jer nigdje nije tako lijepo kao tamo, a oni koji svoj dom ne vole završe neslavno, kao u ovoj priči vuk, medo i divlja svinja.
O svom doživljaju "Ježeve kućice" i radu na predstavi redatelj je zapisao:
"Ovako: Što mogu reći? Moram reći da žalim za "onim" vremenima. Ne da se želim ograditi, nego zaista mislim da ne mislim ideološko-politički intonirano, nego govorim zaista o vremenu "prije". Vjerujem da većina dijeli vrijeme na: sadašnje, tj. danas, i "ono prije". Ono prije ne mora biti nužno
i ljepše, ali nosi u sebi kod svakog ono duboko proživljeno, dok ono "poslije" ili "sada" je samo ponavaljanje ili oponašanje "onog prije".
Gotovo da nam se život sveo na tri čimbenika: na sjetu, utjehu i gotovo tehničko obavljanje svakodnevnice.
Tužno je što tražeći utjehu odlazimo u sjetu. Ja kad "zaronim" teško se izvučem. Iskreno mislim da ću se teško izvući i iz ove predstave. Ova predstava nije samo priča, ova priča je i svjedok onoga što ne može niti jedan slikar naslikati, niti jedan kipar iskipariti, itd. itd.... ova priča nosi u sebi i iluzije i stvarnosti jednog vremena kada smo mi odrasli bili mali i stoga mi se činilo nepoštenim napraviti predstavu samo za klince, pokušao sam svoj sjetni osmijeh prenijeti i na vas starije da se ako ništa drugo onda bar "rvete" sa svojim konotacijama o minulosti sat vremena koliko predstava traje.
Ovako govoreći činit će se da je predstava namijenjena samo odraslima. (Što naravno nije istina). Predstava je prvenstveno namijenjena njima (klincima) tj. svjedocima novog vremena koje će neminovno kad tad i minuti. I sve to što se u narednom vremenu dogodi ( pogotovo u obitelji) bit će upravo glavna sadržina njihovih budućih sjetnih stanja. Ali osim obitelji, ima još jedna poveznica ova dva svijeta, a to je : kućica. Naša, vlastita, osobna, jedina i jedinstvena i neponovljiva. A pogotovo ona minula (Makar bila i ista).
Naša kućica, jedino područje i to obilježeno i to još – naše. Gdje ti nitko ništa ne može. (Barem bi tako trebalo biti) i gdje možete mirno sjesti i navući sjetni osmijeh dok pričate svojim klincima priču koju nisu nikad čuli, priču o "Ježurki Ježiću". A da vas podsjetim da to napravite i zato sam napravio ovu predstavu, ( I zbog honorara naravno - i zbog još koječeg, ali to nije bitno, u stvari bitno je ali....)"
Pozdrav
Saša Anočić
Siječanj-veljača 2010.
Predstavu pogledali i o njoj napisali...
- Glas Slavonije, 03.02.2010.
- Glas Slavonije, 11.02.2010.
- Glas Slavonije, 11.02.2010.
- Glas Slavonije, 29.01.2010.
- Glas Slavonije, 09.02.2010.
- Globus