skip to Main Content
Emil i detektivi
PREMIJERA:

OLJK 14. srpnja 2011.

UZRAST:

6+

TRAJANJE:

55 minuta

PREUZIMANJE:
KRATKO O PREDSTAVI:

Grad je bio golem. A Emil tako malen. I nikog nije zanimalo zašto on nema novca i zašto ne zna gdje bi trebao sići. Berlin ima četiri milijuna stanovnika, ali nijednog od njih nije zanimao Emil Tischbein. Nitko ne želi slušati što tišti one druge. Svatko je zaokupljen vlastitim brigama i radostima. A kada tkogod kaže:- Tako mi je žao – onda ponajčešće misli tek: – Hajde, ostavi me na miru!

Kako će ovo samo završiti?
Emil se zagrcnu. Osjeti se posve sam i napušten.

Emil Tischbein, Emil Tischbein… Što se sve desilo jadnom Emilu Tischbeinu!!!

Od muke do slave, tako bi se u kratkim crtama opisao njegov put! A samo je trebao otići vlakom u Berlin do bake i sestričine Pony Hütchen na tjedan dana. Izgledalo je da će to biti jednostavno putovanje, ali ispalo je sasvim drugačije.Prvo mu je lopov u vlaku ukrao 140 MARAKA (odnosno sve što mu je majka s mukom zaradila!)

Onda to NIJE SMIO prijaviti policiji (jer nije bio siguran da li su ga vidjeli kada je u Neustadtu crtao brkove kipu velikog Vojvode Karla!)Pa je morao SAM juriti lopova po Berlinu u kome je bio PRVI PUT (ogroman grad – 4 milijuna ljudi hoda, vozi aute, putuje tramvajima non-stop tamo-amo… strašna gužva!)

Ali najgora od svega bili su NEIZVJESNOST i STRAH koje je osjećao jureći za lopovom Berlinskim ulicama sve dok nije naišao na PRIJATELJE!

Onda je sve išlo lakše, jer puno je bolje kada svoje strahove i neizvjesnosti imaš s kim podijeliti. Gustav, Profesor, Dienstag, Pony i ostali članovi EKIPE istaknuli su se odličnom organizacijom, pametnom strategijom i mudrim djelovanjem i zaista pomogli Emilu da uhvati lopova i nađe svoj novac. PUNO JE LAKŠE UZ PRIJATELJE!Nadam se da će i vama biti makar malo lakše na kraju naše predstave, i da ćete osjetiti da niste sami, da ima tko i s vama podijeliti muku, ali i nagradu i radost. To je najvažnije što možemo imati – mogućnost da i dobro i loše dijelimo.

Uživajte u predstavi.

Dok ste mali, djetinjasti, a život tek počinje, srce vam je širom otvoreno. Srce koje guta baš svaku sretnu porciju djetinjstva: Novi prijatelj na ljetovanju. Bakine palačinke sa sirom i grožđicama. Obraz topao od roditeljskog poljupca. Prva ljubav kojoj doneseš čokoladu i ostaviš na klupi u razredu a ona ju dugo, dugo ne otvara. Prvi let avionom, letiš bez pratnje a samo ti je deset godina pa ti stjuardese vežu poseban kartončić oko vrata i vode te u pilotsku kabinu… Gladno nezrelo srce ne pita. Nestrpljivo pumpa jer sve mu je podjednako važno. Svaka epizoda čini mu se kao temelj vječnosti. Malo srce ne pravi selekciju. Kočnicu naučiš podizati kasnije, odrastajući. Ona malobrojna djela, lekcije, mirisi, okusi i uspomene što prežive, narastu i sazriju zajedno s tobom, velike su to stvari. Od njih se doista sastoji tvoj život. Kad god ih skineš s police, obogate ga još i više. Jedna od takvih riznica izgrađena je u malom velikom romanu “Emil i detektivi” Ericha Kästnera. Danas sam u to sigurniji no ikad.

Emila sam upoznao u prvom osnovne. Kasnije sam se na berlinske ulice njegove pustolovine vraćao još nekoliko puta. Avantura, napetost, duh pravog trilera, živopisno oblikovani likovi tinejdžerskih junaka – Kästnerovo je obilje s kojim se čitalačka mašta bez po muke identificira. Vratiti se Emilovoj priči u zrelim godinama znači shvatiti da ta identifikacija radi kao da je vrijeme stalo. Osamdesetgodišnji veteranski staž (roman je napisan 1929.) srećom nije kapitualirao pred novim tehnoprednostima. Emil je i dalje svjež kao da je sad ispao iz hollywoodske tvornice superheroja. Međutim, današnja detekcija otkrila mi je i niz skrivenijih slojeva koje je Kästner mudro zadržao u pozadini. Prelijepo je otvarati topao, duboko emotivan odnos Emila i Majke koji, u današnjoj čestoj otuđenosti roditelja i djece, svjetluca kao prva jutarnja zvijezda. Antagonizam provincija i metropola, još tako romantičan u odnosu Neustadta i Berlina Emilovog doba, u suvremenom se svijetu užario do pitanja surovog opstanka. Naposljetku, socijalna dimenzija, moć novca i usud siromaštva, danas zagorčava slojeve ove priče okusom pelina. Nakon dvodnevnog iskustva na asfaltnoj džungli, nakon ozbiljne igre protiv lopovluka i pohlepe, poslušajmo što kaže jedan preranosazreli dječak: “Ni jednom čovjeku ne valja vjerovati.” Brrr! Odjednom nije zabavno.

Rođen je 23. veljače 1899. godine u njemačkom gradu Dresdenu. Majka mu je bila frizerka, a otac sedlar. Kao dječak stalno je govorio da želi postati učitelj, ali je odluku promijenio i odlučio se za studij pa je kao osamnaestogodišnjak bio na mukama kako to priopćiti majci. Studirao je germanistiku i romanistiku u Leipzigu i Berlinu, a 1925. godine doktorirao filozofiju.Osim književnosti bavio se i novinarstvom. Svjetsku slavu i popularnost stječe svojim knjigama za djecu.

Najpoznatiji dječji romani su mu: Emil i detektivi, Leteći razred, Emil i tri blizanca, Tonček i Točkica, Blizanke, Čovječuljak, Čovječuljak i Malena, 35. maj i Konferencija životinja. Romanom Emil i detektivi, koja nastaje 1928. godine, Kästner je skrenuo dječju literaturu novim smjerom; iz čudesnog svijeta bajki vila, vještica, princeza i čarobnjaka, kročilo se na stazu stvarnog života gdje su glavni likovi djeca koju prepoznajemo u susjedstvu. Erich Kästner želio je svijet učiniti boljim te se izravno obraćao djeci odgajajući ih i osvještavajući u njima optimizam, borbenost, nesebičnost, hrabrost i prijateljstvo.

Rođen je 1961. u Osijeku. Dramatičar i prozaik.

Drame: “Dobrodošli u rat!” (1992., Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku); “Rubnosti” (1993., koncertna izvedba, SKUC Osijek); “Godina dobre berbe” (1998., SKUC Osijek); “Emilija noću”; “Kraljevi kraja”; “Mama Luna”; “Jug 2” (3. nagrada “Marin Držić” za 2001. godinu, praizvedena 2003. u HNK Osijek); “Dry Inn” (prema prozi P. Brucknera); “Kaćuše” (praizvedena 2008. u GK “Joza Ivakić” Vinkovci); “Berlin, Charlie”; “Karaoke show” (radijska praizvedba 2004., Dramski program Hrvatskog radija; koncertna izvedba u produkciji Matice hrvatske Osijek, 2004.; koncertna izvedba West Yorkshire Playhouse, Leeds, 2005.); “Medena”; “Alabama” (1. nagrada “Marin Držić” za 2008. godinu, praizvedba u GDK Gavella Zagreb, 2010.); “Galeb 2” (nagrada na natječaju Narodnog pozorišta Subotica za novu dramu 2010., praizvedba 2011. u Narodnom pozorištu Subotica); “Vrtlar” (praizvedena 2010. u koprodukciji GK “Joza Ivakić” Vinkovci i Narodnog pozorišta Tuzla)Scenske igre za djecu: “Badnjak u garaži” (1999., Dječje kazalište u Osijeku), “Turbo beba” (2004., Dječje kazalište u Osijeku), “Misija: T” (2005., Hrvatsko kazalište u Pečuhu).

Drame su mu objavljene u knjigama “Predigre”, “Raj bez fajrunta”, “Berlin, Charlie”.Proza: “Slavonska krv” (u koautorstvu s D. Topićem), “Svlačenje smrada”, “Trbuhozborci”, “Kuke za šunke” horror priče, roman “Koljivo” (V.B.Z.-ova književna nagrada za najbolji neobjavljeni roman 2004.), roman “Ples s mladom”, roman “Samovar”.

Rođen 27. travnja 1975. u Beloj Crkvi (Južni Banat). Diplomirao je na Kazališnoj akademiji u Pragu na katedri za Režiju alternativnog i lutkarskog kazališta, Akademije lijepih umjetnosti. Radi kao kazališni i tv redatelj, scenarist, dramaturg i izvođač. Trenutno živi u Beogradu, ali radi kako u Srbiji tako i u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Sloveniji, Češkoj, Nizozemskoj i Švedskoj. Kao kazališni redatelj i pisac trajno je zainteresiran za razvoj dječjeg kazališta kao i kazališta za mlade. Veliko poštovanje i ljubav gaji prema lutkarskom kazalištu.

Rođen je 1975. godine u Splitu. Svira, sklada, oblikuje zvuk i video, kako za kazalište, tako i za kratke i animirane filmove. Studirao je na SAE Institute u Londonu. Kao slobodnjak surađuje s raznim redateljima, kazalištima i ustanovama. Radio je na brojnim predstavama: Tri skockana praščića u kazalištuTrešnja, Naša mama je postala zmaj u kazalištu Žar ptica, Heidi i Gola u kavezu u kazalištu Moruzgva, Nosi nas rijeka u kazalištu Gavella, Drugo za jedno u kazalištu INK Pula, Priče iz 1001 noći u kazalištu HNK Zadar i Mišobox u Velikoj Gorici.

Rođena je 20. travnja 1975. u Kopru u Sloveniji. Nakon završetka Škole dizajna i fotografije u Ljubljani (1994), nastavila je školovanje na Fakultetu prirodnih znanosti i inženjerstva (odsjek: Studij dizajna) na kojem je diplomirala 2004. godine. Završila je i Modni dizajn (2003) na Umjetničkoj akademiji u Nizozemskoj. Karijeru započinje kao filmska i kazališna kostimografkinja u Sloveniji, a od 2005. godine započinje suradnju s Nikolom Zavišićem.

Rođena je 20. kolovoza 1978. u Beogradu. Završila je Baletnu školu “Lujo Davičo” u Beogradu (1998), a diplomirala je na Plesnoj akademiji u Rotterdamu (2002). U razdoblju od 2000. godine do danas, radila je kao profesionalni plesač i koreograf u Nizozemskoj, Engleskoj, Francuskoj i Srbiji.

O predstavi

  • Mladen Vujčić kao Emil
  • Đorđe Dukić kao Grundeis
  • Areta Ćurković kao Pony Hütchen, gospođa Wirth, gospođa Jakob
  • Snježana Ivković kao Arnold Mittenzwey, vojvoda Karlo Krivousti
  • Ivica Lučić kao profesor, stražar Jeschke
  • Tihomir Grljušić kao Gustav
  • Lidija Helajz kao Traugott, gospođa Tischbein
  • Zvjezdana Bučanin kao Emilova baka, Kljuse
  • Inga Šarić kao Petzold, finski turistički vodič
  • Aleksandra Colnarić kao Dienstag
  • Režija, prostor, svjetlo: Nikola Zavišić
  • Autor glazbe: Willem Miličević
  • Kostimi: Mateja Benedetti
  • Scenski pokret: Dunja Jocić
  • Autori grafita: Boris Staković, Srđan Toth
  • Scenski govor: Alma Vančura
  • Asistentica režije: Areta Ćurković
  • Voditelj tehničke službe: Momčilo Labudović
  • Inspicijentica: Zdenka Kovaček
  • Izrada dekora i rekvizite: Siniša Ardalić
  • Krojački radovi: Maja Marković
  • Majstor tona: Dražen Golubić
  • Majstor rasvjete: Igor Elek
  • Majstor pozornice: Zoran Grkinić
  • Pozornički tehničar: Tihomil Čakalić

Ne propustite obavijesti o predstavama i događanjima

Back To Top
X