skip to Main Content
Tajna Krpen kralja
PRAIZVEDBA:

9. travnja 2011.

PREMIJERA:

Vukovar, 5. svibnja 2011.

UZRAST:

5+

TRAJANJE:

45 minuta

KRATKO O PREDSTAVI:

Lada Martinac Kralj
Po motivima narodnih priča iz zbirke Zlatni prag predstavu realiziramo u suradnji s Hrvatskim domom Vukovar, Scena Martin.

Draga djeco!

Proveo sam lijepo djetinstvo u jednom malom kenijskom selu i tamo prisustvao brojne priredbe na kojim su maskirani seljaci, često znali, na malom seoskom trgu, svima nama pripovjedati basne, bajke, legende i mitove mog naroda. Očarale bi me prekrasno izrađene maske i divio bih se kretanjima, plesovima, zvukovima, glazbenim improvizacijama i duhovitom pripovjedačkom umjeću tih pučkih umjetnika-kazivača (u Africi ih nazivaju griotima!). Uočio sam da i u vašim bogatim krajevima djeca mogu nekad prisustovati sličnim priredbama.

Kako je svijet mali? Kazališnom magijom smo, glumci vašeg omiljenog kazališta i ja, pokušali ispričati ovu lijepu priču o tajni Krpen kralja. U procesu našeg rada je vladao vrlo pozitivan i kreativni duh. Užitak je raditi sa suradnicima kojima žar, potpuna predanost i ljubav prema poslu nije strano. I zato: uživajte i svakako pokušajte, makar maštom spojiti vaš kraj i moje daleko kenijsko selo. Znam da vi to možete jer ste dobri, poslušni, pametni i maštoviti….. Zdravi bili!

Lawrence Kiiru, redatelj

Tajna Krpen kralja nastala je na motivima narodnih pripovjedaka koje je sakupljao i obrađivao Balint Vujkov, a došle su nam njegovim etnografskim i umjetničkim posredovanjem od Hrvata iz Mađarske, te iz onih davnih vremena u kojima je pripovijedanje imalo bezbroj uloga: od čuvanja jezika do čuvanja običaja, vjerovanja i kulture općenito.

Kao autora me Balintova riznica potakla na pisanje teksta koji s jedna strane zadržava osnovna obilježja narodne priče kao vrste (proročanske riječi, putovanje sa savladavanjem prepreka), a s druge senzibilitetu današnje djece nudi čvrst fabulativni konstrukt (djeca su na njega naučena upijanjem filmskog medija) koji je natopljen etničkim karakteristikama slavonskog kraja.

Tajna Krpen kralja igra se i sa samom prirodom kazališta i pripovijedanja. Dva naratora – muški i ženski – pričaju priču o Krpen kralju, ali su i njezini sudionici. Tako oni, koji ustvari znaju sve, na trenutke izgube identitet i postanu lica koja sudjeluju u kazališnom činu, a lica koja su dio kazališnog čina „bore“ se za svoju priču komentirajući pripovjedače kao nužno zlo. U ovom nadmetanju komika i igra nalaze svoje izvore, a uvjetnosti se zbrajaju ne opterećujući buduću predstavu kompliciranim prostornim rješenjima nego nude mašti svu moguću nadogradnju.

Krpen kralj nudi i mogućnost igre s lutkom i glumcem, pa i s trećom vrstom odnosa koji bismo mogli nazvati postupkom demarionetizacije. Naposljetku, ne mislim da Tajna Krpen kralja na nivou teksta ima strogo dobno ograničenje za dječju publiku. Uostalom zar nije tako i sa pričama? Volimo ih slušati svi, posebno kad su dobro ispričane!

Lada Martinac Kralj

Rođena u Splitu 1960 godine. Radila deset godina kao dramaturg u HNK Splitu, a onda postala urednica u Dramskom programu Hrvatskog radija što je i danas. Bavi se dramskim pisanjem.

Igrani su joj dječji dramski tekstovi: „Noć duhova“, „Anđeli imaju krila, zar ne“, „Lastavica“ i Pupoljak“ i to u virovitičkom kazalištu, Kazalištu Trešnja u Zagrebu i Gradskom kazalištu lutaka Split. (Tekst „Lastavica“ nagrađen je nagradom za najbolji tekst na festivala „Naj, naj“ zagrebačkog kazališta Žar ptica, te „Pupoljak“ drugom nagradom natječaja „Mali Marulić“.)

U emisiji Radio igra za djecu Hrvatskog radija igrane su njoj radijske adaptacije dječjih tekstova „ Sreća na Samcu“, „Anđeli imaju krila, zar ne“ i „Pupoljak“.

Objavila je knjigu-slikovnicu kratkih priča „Oblačkove igre“, uredila „Antologiju dječje radio drame“, te zbirku presnimki radio igara za djecu i mlade u projektu „Bisernica“ Hrvatskog radija.

Dramatizacije „Gullivera u Liliputu“, „Snježne kraljice“, „Bijelog jelena“ i Balogove „Zlatne zemlje“ igrane su joj u Zagrebu, Splitu i Zadru.

U Dramskom programu radija osim kao urednica djeluje i kao pisac, te autor dokumentarnih radio drama, dok su joj u HNK Splitu igrani tekstovi „Živim „ (napisan sa Snježanom Sinovčić) i „Otok svetog Ciprijana“.

Rođen je u mjestu Gitie, Muranga, Kenija. Nakon osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja u Keniji, studirao je i diplomirao režiju na Akademiji dramske umjetnosti, u Zagrebu.

Lawrence Kiiru je režirao predstave Nacionalnom teatru u Nairobiji a u Hrvatskoj je dosad uspješno režirao i brojne predstave: Sizwe Bansi je mrtav Athola Fugarda (Teatar ITD, Zagreb), Ponoćna igra D. Jelačića Bužimskog i Elizabeta Daria Foa (HNK, Varaždin), Afrička bajka (Gradsko kazalište lutaka, Zagreb), Kvartet Ronalda Harwooda, Piaf Pam Gemsa (Gradsko kazalište Komedija, Zagreb), Kralj umire E. Ionesca (HNK, Zagreb, Scena Habunek), Na čijoj strani Ronalda Harwooda ( Kazalište Marna Držića, Dubrovnik), Brončani kotlić (Dječje kazalište B. Mihaljević, Osijek), Klitemnestra Marijana Matkovića ( Lazareti, Dubrovnik), Šampionski nokturno Marijane Nole (INK, Pula), Noćna gušterica Tanje Radovića (HNK, Mostar), Zid od brašna (Gradsko kazalište lutaka, Split), Reumatični kišobran Željke Horvat Vukelje (Dječje kazalište Žar Ptica, Zagreb), Okrutno i nježno Martina Crimpa (Istarsko narodno kazalište, Pula). S ljubavlju, Janis, (Zagrebačko gradsko kazalište Komedija), Euridika (Talijanska drama, HNK, Rijeka)

Napisao je mnogobrojne scenarije, radio kao asistent režije na nekoliko filmova a sam režirao kratke, odnosno, srednjometražne filmove: Ne’j se bolan, Lerman, i Martinska-Martinique film o slavnom karipskom pjesniku snimljen u Parizu (sva tri u produkciji Zagreb Filma i Kinoteke Zagreb). Njegov studentski film Mutu, daleko je Kongo, je s uspjehom prikazan na filmskom festivalu u Sorrentu (Italija). Za HTV je režirao stotine dokumentarce, obrazovne emisije i direktne prijenose raznih koncerata, itd. Treba svakako spomenuti TV igrane filmove Kriza i Novela od Kneza. Za njega je i značajno pisanje scenarija i režija televizijskog filma Lijepa haljina za njemačku TV program ZDF. Film je bio jedna od 13 epizoda svjetske serije Pater Unsere snimljen je u Keniji s kenijskim glumcima. Uspješna je bila i njegova izvanredna i dinamična režija TV emisije SENGHOR, slobodna interpretacija poezije senegalskog pjesnika Leopolda Sedara Senghora kroz suvremeni ples (Zagrebački plesni ansambl). Neki od njegovih značajnih dokumentaraca rađeni u produkciji Hrvatske Televizije: Frank Horvat- Photographer (snimljen u Parizu),Vlasta Hegedušić, La Parenzana, Ferich (snimljen u New Yorku), Čovjek koji je htio produžiti Zlatni rat, Svečenički poziv dizača utega, Angelich – Kanonir iz Stare Baške, Moj prijatelj romski pomagač, Od Eritreje do Sašne Grede, Mutogras, “U potrazi za glumcem Negromantom” (Pero Kvrgić). Jelena Dorotka (dokumentarni film o hrvatskoj slikarici koja je živjela u Parizu na početku ere kubizma. Moji kenijski korijeni (dokumentarni film o prvom posjetu njegove 23. godišnje kći kenijskoj rodbini.Napravio je adaptacije i režirao nekoliko drama za Hrvatski Radio: Majangwa Roberta Serumage, Poplave Johna Rugande, Kos,(autor: David Harrower), Zvijeri sjene (fantastika, autor:Anne Sibran). Režija predstave Tajna Krpen Kralja je treća suradnja sa Dječjem kazalištem “Branko Mihaljević”, Osijek.

Rođen 18.09.1989. godine u Osijeku. U rodnome gradu završio je Školu za tekstil, dizajn i primijenje umjetnosti, nakon koje odlazi u Rijeku i upisuje Akademiju primijenjenih umjetnosti, smjer primijenjeno kiparstvo. Već u srednjoj školi sudjeluje na brojnim izložbama, umjetničkim kolonijama i festivalima. Djeluje na raznim područjima likovne umjetnosti od kojih je najviše pažnje privukao svojim grafiti art radovima na gradskim ulicama. Njegova radoznalost ga vodi kroz razne likovne probleme, pa se tako ovoga puta našao i u kazalištu.

Rođen u Novom Sadu 1966. godine. Školuje se u Vinkovcima te odlazi živjeti u Zagreb, gdje utemeljuje glazbeni put sa svojim prvim bandom ‘Majke’. Autor je glazbe u grupi ‘Majke’ od 1984. do 1991. godine kada izlazi i njihov prvi album „Razum i bezumlje“.

1993. godine osniva novi band pod nazivom ‘Matchless gift’ s kojim objavljuje 4 albuma.

Grupa dobiva nagradu za album „Satisfaction guaranted“ od Američke tvrtke „Apple“ 1996. godine za najbolji CD-rom s vizualnim sadržajem. Album je prodan u više od 100 000 komada u zapadnoj i srednjoj Europi, a izdan je za BBT-Company iz Švedske.

Nakon razlaza s grupom Matchless gift 2001. godine, posvetio se izradi glazbe za kazališne predstave koju i danas rado komponira.

Osnivač je ‘Sajma glazbe’, prvog glazbenog izložbeno -zabavnog programa, koji se održava na Zagrebačkom velesajmu.

Od 2005. do 2008. godine organizira i producira glazbeno-izložbeni program ‘Sajma glazbe’

Od 2007. godine radi s novim glazbenim autorima na hrvatskoj sceni te je organizator koncerata u zagrebačkom klubu Sax pod nazivom ‘Novi zvuk’. Stalno je zaposlen na Hrvatskoj radio-televiziji gdje radi već 14 godina.

Rođen je 13.prosinca 1966.godine u Umagu.

Studirao je ples, mimu i fizičko kazalište. Diplomirao na School of Physical theatre u Londonu, a usavršavao kroz programe Mime school u Amsterdamu, te Moving Acadamey for Performing arts u Berlinu. Djeluje kao plesač, performer, koreograf, redatelj i kazališni pedagog. Jedan je od osnivača kazališne skupine TRAFIK iz Rijeke za koju nastupa i koreografira u predstavama: “Hodač“, “Beaufortova ljestvica“, “Europa pleše“, “Kinopredstava“, “Pozdrav s Jadrana“, “Utjelovljenje“.

Koreografirao je i režirao u predstavama:HNK Ivana pl. Zajca „Leda“, “Ukroćena goropadnica“, te za produkcije talijanske drame: “Njujorški maraton“, “Madame Sans Gene“, “Liola“. Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, Hrvatskog društva dramskih umjetnika, Hrvatskog društva plesnih umjetnika i Europske federacije mime. Za predstavu „Imago“ u režiji Nataše Lušetić dobio je Nagradu „Vladimir Nazor“ za kazališnu umjetnost. Na Naj naj festivalu dobio nagradu za najbolju neverbalnu predstavu za djecu „Moje tijelo“ u produkciji Gradskog kazališta lutaka Rijeka. Potpisao je režiju i koreografiju muzičke komedije „Dodaj mjesto za stolom“ Talijanske drame.

O predstavi

• Ivica Lučić: Pripovjedač (Ivičin otac)
• Areta Ćurković: Pripovjedačica (Ivičina majka, kuma pogana joj duša)
• Mladen Vujčić: Ivica – mladić koji traži kćer Krpen kralja
• Đorđe Dukić: Mačak – Ivičin pratilac

Životinje na putu:
• Aleksandra Colnarić: krava
• Snježana Ivković: šaran, patka – koja sazna da je kćer Krpen kralja imenom Milka
• Tihomir Grljušić: Krpen Kralj

  • Redatelj: Lawrence Kiiru
  • Kreator maski, kostimograf i scenograf: Boris Sekulić
  • Autor glazbe: Ivica Duspara
  • Scenski pokret: Žak Valenta
  • Oblikovanje rasvjete: Igor Elek
  • Asistent redatelja: Aleksandra Colnarić
  • Autor stihova: Ivica Lučić

Ne propustite obavijesti o predstavama i događanjima

Back To Top
X