skip to Main Content
Trojica u trnju
PREMIJERA:

11. srpnja 2019. OLJK

SEZONA:

2019. / 2020.

PREUZIMANJE:

» Letak

KRATKO O PREDSTAVI:

Trojica u Trnju popularan je detektivski roman za djecu s kojim su odrasle brojne generacije. Radnja ove Pavličićeve tvrdo kuhane proze za najmlađe odvija se u Zagrebu krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća kad su noviji zagrebački kvartovi, poput Dugava, tek nastajali, a Trnje iz naslova predstavljalo je malu zaštićenu oazu usred grada, još netaknutu nadolazećom modernizacijom i urbanizacijom.

Potaknuta tom razlikom između Dugava i Trnja, a još više razlikom između prošlosti i sadašnjosti gradova poput Zagreba i Osijeka, naša predstava Trojica u Trnju koristi tehnike videa kao metaforu za sjećanje. Stoga songovi o nekadašnjim simbolima napretka, ali i punopravnim „članovima“ brojnih
radničkih obitelji, spačeku, tristaću i fići, evociraju nostalgiju, ujedno mladoj publici ukazujući na nekadašnji način života društvenog sloja koji danas neupitno doživljava svoje izumiranje.
Dora Golub

Zato je ova predstava posvećena upravo junacima i junakinjama iz čijih su redova došli i Braco, Tut, Biba i Hrvoje. To su radnička djeca, ona ista koja su odrastala igrajući se kauboja i Indijanaca među stambenim blokovima, dočekujući roditelje pri povratku s posla iz poduzeća i tvornica kojih više
nema. Oni su očevi i majke, djedovi i bake malih gledatelja i gledateljica ove predstave. Činilo nam se vrijednim poduhvatom kazališnim jezikom ispričati ovu priču njima u čast.
Dora Golub

Pokušali smo napraviti jedan kazališni film ili filmsko kazalište.
Pokušali smo u njega postaviti nostalgični osjećaj vremena i prostora u kome su junaci romana Trojica u Trnju odrastali. Pokušali smo, igrajući se i isprobavajući mogućnosti raznih tehnologija, progovoriti jezikom koji današnja djeca i mladi lako prate i dobro razumiju. Pokušali smo iz blizine dočarati jurnjavu i potjeru starih automobila po ulicama Zagreba. Pokušali smo produbiti scenski prostor likovima unaprijed snimljenim koji predstavljaju širok spektar zapletenih odnosa i sudbina izvan stvarnog poimanja svijeta naših živih junaka na sceni. Pokušali smo na scenu donijeti iskustvo napetih igara koje se igraju uživo ili na računalima: escape roomova ili hidden objectsa. Igrali smo se i zaigravali mogućnostima dok nismo naučili jezik priče koju pričamo. I jako smo se zabavljali radeći na tome. A želim da se i vi zabavite gledajući, da vam bude napeto, da poželite biti dio tima koji se bori za pravdu i istinu i koji se prijateljskim razumijevanjem i suradnjom na kraju uspijeva pronaći i snaći, svladati negativca – Čovjeka s istetoviranom zmijom. Drago mi je da smo na tom putu i u toj priči zajedno sa Tutom, Bracom, Hrvojem i Bibom. Jedino tako je moguće pobijediti strahove i biti bolji.
Nikola Zavišić

Rođen 1975. u Beloj Crkvi, Vojvodina. Magistrirao na Kazališnom fakultetu Akademije lijepih umjetnosti u Pragu (DAMU), na Katedri za režiju u alternativnom i lutkarskom kazalištu, 2003. godine. Bavi se kazališnom režijom, dramaturgijom i oblikovanjem svjetla. Režirao u Srbiji, Sloveniji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Rusiji, Češkoj, Njemačkoj i Nizozemskoj. Godine 2002. bio je asistent A. J. Weissbarda, oblikovatelja rasvjete kod redatelja Roberta Wilsona, na operi Osud Leoša Janačeka, u Narodnom kazalištu u Pragu. Ovo iskustvo trajno ga usmjerava ka istraživanju upotrebe svjetla u kazalištu. Režirao je u brojnim kazalištima za djecu i odrasle. Osvajao mnoge nagrade za svoje predstave – festival Zlatni lav, Umag – Hrvatska; Susreti profesionalnih pozorišta Vojvodine; Susreti profesionalnih lutkarskih pozorišta Srbije; TIBA festival; Festival pozorišta za djecu – Kotor, Crna Gora; Festival ASSITEJ-a Hrvatske, Čakovec – Hrvatska; Festival antičke drame STOBI – Makedonija; TEATAR fest, Banja Luka – BiH; Dani komedije, Jagodina itd.

Rođena je 1990. godine u Virovitici. Paralelni BA studij dramaturgije na Akademiji dramske umjetnosti i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završava 2013., a 2018. diplomira na Odsjeku za komparativnu književnost. Od 2014. godine surađuje s Kazalištem Virovitica kao dramaturginja na brojnim predstavama, od kojih su neke i nagrađivane. Kao asistentica dramaturgije i snimanja sudjelovala je u multimedijalnim projektima Cijankalij §218 i Ljubav i ekonomija umjetničke skupine Montažstroj, a kao asistentica dramaturgije u opernoj produkciji Romeo i Julija u režiji Marina Blaževića u HNK Ivan pl. Zajc u Rijeci. Njezin dramski tekst Klasa iznad ušao je u užu selekciju na Hartefaktovom natječaju za najbolji suvremeni angažirani dramski tekst. Objavljivala je kritike, intervjue i znanstvene radove u Filmonautu i Književnoj smotri. Predstava Trojica u Trnju njezina je prva suradnja s Dječjim kazalištem Branka Mihaljevića u Osijeku.

Modna dizajnerica s iskustvom u modi, umjetničkom dizajnu i kostimografiji. Izrađivala je i dizajnirala kostimeu mnogim kazališnim predstavama, igranim filmovima, kratkometražnim filmovima, glazbenim i reklamnim spotovima i modnim editorijalima. Surađivala je s brojnim kazalištima u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, te uglednim festivalima i na filmovima. 2013. godine osvojila je prvu nagradu za najbolji kostim na festivalu Dani komedije za kostim u predstavi Izbiračica Narodnog pozorišta, Beograd.

Rođen 24. siječnja 1975. godine. Završio srednja Elektrotehnički Škola – Tšc Mirko Dumanić Split te Audio Engineering – SAE Institute London. Skladao, svirao te producirao glazbu, oblikovao zvuk za četrdesetak kazališnih produkcija. Oblikovao video projekcije za dvadesetak dramskih, opernih i baletnih produkcija. Masterirao i miksao nekoliko komercijalnih CD izdanja za razne hrvatske izdavače. U razdoblju od 1998. do 2002. godine radio kao “kućni ton majstor/producent” u jednom od najproduktivnijih hrvatskih studija, TM u Splitu te snimio oko 200 pjesama. Radio u Londonu u bivšem Olympic te u Pierce Rooms studiju kao programer i aranžer na Maksim Mrvica i Bond projektima tijekom 2002. godine. Realizirao mnoge koncerte te komercijalne evente , u zemlji i inozemstvu. Surađuje sa ADU kao vanjski suradnik, a radi i u vlastitom audio video studiju u Zagrebu.

Rođena 1986. u Osijeku. Plesnu naobrazbu započinje u klasičnom baletu. Nakon klasičnog baleta počinje se baviti suvremenim plesom te je na Akademiji u Ljubljani diplomirala suvremeni ples i koreografiju u klasi prof. Branka Završana. Kao koreograf i suradnik za scenski pokret surađivala je u dramama, mjuziklima, komedijama, lutkarskim predstavama te predstavama za djecu i mlade. Osim na kazališnom, djeluje i na pedagoškom području klasičnog baleta i suvremenog plesa.

O predstavi

Braco – Srđan Kovačević
Tut – Kristina Fančović
Biba – Ivana Vukićević
Hrvoje – Gordan Marijanović

U filmu:

Hrvojevi roditelji – Ivica Lučić i Lidija Helajz
Tutova mama – Inga Šarić
Bracina mama – Aleksandra Colnarić
Policajac (debitira u filmu) – Vladimir Ham
Susjed Cvik – Djordje Dukić
Susjeda i bolničarka Fanika – Areta Ćurković
Valent – Domagoj Ivanković
Inspektor – Igor Golub
Doktor Peterlić – Aleksandar Bogdanović
Čovjek s istetoviranom zmijom – Willem Miličević

Režija: Nikola Zavišić
Dramaturgija i dramatizacija: Dora Golub
Scenografija: Tončica Knez i Nikola Zavišić
Kostimografija: Suna Kažić
Glazba: Willem Miličević
Dizajn videa: Willem Miličević i Nikola Zavišić
Video animacija: Willem Miličević
Scenski pokret i koreografija: Maja Huber
Oblikovanje svjetla: Nikola Zavišić i Igor Elek
Asistentica redatelja: Areta Ćurković
Voditelj tehničke službe: Dražen Golubić
Inspicijentica: Zdenka Kovaček
Majstor rasvjete: Igor Elek
Majstor pozornice: Zoran Grkinić
Tehničari ton/svjetlo: Josip Ogribić, Hrvoje Đumlija
Pozornički tehničar: Tihomil Čakalić
Izrada scenografije: Tončica Knez, Siniša Ardalić

Ne propustite obavijesti o predstavama i događanjima

Back To Top
X