Vesela avlija
Branko Mihaljević
Režija: Ivan Balog
Scenska obnova: Lidija Helajz
Scena i Lutke: Branko Stojaković
Koreografija: Ksenija Čorić Zec
Glazbu izvodi Veliki tamburaški orkestar hrvatske radio televizije
Dirigent: Siniša Leopold
Uloge:
Lidija Helajz, Areta Ćurković – Pijetao
Đorđe Dukić – Mačak
Snježana Ivković – Gica, Zeko
Inga Šarić – Rumenka
Aleksandra Colnarić - Lisica
Ivica Lučić – Riđan, Bundaš
Ivica Lučić, Đorđe Dukić, Aleksandra Colnarić, Inga Šarić – Vatrogasci
Aleksandra Colnarić, Inga Šarić, Snježana Ivković – Patke i kokoši
Mihaljević je najmlađim Osječanima ponudio izvorni (i obrađeni) slavonski folklor, melodije u duhu slavonske narodne glazbe i kolaž pričicu o događajima u „veseloj avliji“, koje su i stanovnici i sudionici - domaće životinje. Priču Vesele avlije, punu doskočica, pošalica, narodnih umotvorina, redatelj Ivan Balog dinamično je postavio zajedno s odličnim suradnicima: koreografkinjom Ksenijom Čorić i uspješnom lektoricom za slavonsku ikavicu Marijom Škrlec. Stojakovićeva je scenografija Balogu omogućila razradu igre na čak četiri plana, što je omogućilo živi ritam predstave. Dakako, za njezinu kvalitetu ipak su najzaslužniji glumci s nimalo lakim zadacima igre, animiranja lutaka, pjevanja i plesa gdje se već poslovična zajednička radost umjetničkih djelatnika toga kazališta i u Veseloj avliji iskazala ujednačenim rezultatom.
Ljubomir Stanojević
Dječje kazalište Branka Mihaljevića predstavu Vesela avlija upješno je praizvelo 29. travnja 1980. godine i od tada ju nekoliko puta vrlo uspješno obnavljalo. Svoj veliki uspjeh predstava sigurno duguje glazbi Branka Mihaljevića koju za potrebe naše predstave izvodi veliki tamburaški orkestar HRT-a pod ravnanjem Siniše Leopolda. Zatim, priči punoj doskočica, pošalica i narodnih umotvorina pisanoj slavonskom ikavicom. Liokvnosti velikana hrvatskog lutkarstva Branka Stojakovića koji je ostvario divnu čistoće scene koristeći dugine boje, kostimima koji su stilizirana slavonska narodna nošnja te prijelepim lutkama – pijetao, gica, zeko, patka, kokoš, mačka, konj, krava, lisica i “bundaš”, a za koje je kritičar Glasa Slavonije napisao sljedeće: “S toliko su mašte, ukusa i likovne odmjerenosti osmišljeni i izrađeni, da zaslužuju da i nakon isteka vijeka te predstave tajno nastave živjeti u kakvu muzeju primjenjene umjestnosti.”.Nadamo se da sve navedeno govori u prilog tome da ova predstava ponovo zaživi na sceni našeg kazališta.
