skip to Main Content
Susret lutkara i lutkarskih kazališta Hrvatske

SLUK kazališni je festival posvećen isključivo lutkarskoj umjetnosti i to lutkarskoj umjetnosti Hrvatske. Prvi SLUK održan je u Opatiji 1969. godine. Organizacijski i umjetnički obrisi budućeg bijenalnog festivala zacrtani su u Osijeku 1977. godine kada je SLUK našao svoje mjesto pod suncem u organizaciji Dječjeg kazališta i nekoliko osječkih insitutucija kulture. SLUK je od tada natjecateljski festival, pa je pozornost usmjerena na umjetničke domete izabranih predstava.

Tijekom godina SLUK je sve uspješniji i bolji, sadržajem dakako, pa je postao neizostavan na hrvatskoj lutkarskoj sceni, a rado ugošćuje kazališta iz susjednih zemalja. Festival je prošao različite organizacijske mijene, ali je ostao mjesto susreta najboljih lutkarskih ostvarenja u državi.

27. Susret lutkara i lutkarskih kazališta Hrvatske

…lutkari su umjetnici. Pravi umjetnici. Svaki lutkar ima poseban senzibilitet, znate, to nije zanimanje, to je posvećenje, to je život i onaj tko to ne nosi sa sobom ni ne može biti lutkar.

Kako Ii je njima na sceni igrati tuđe živote i likove, udahnuti lutki život, davati joj dušu i živjeti s njom u nekom drugom vremenu ili kontekstu pa se onda nakon nekoliko trenutaka ponovno vraćati u ovu stvarnost u ovozemaljsku zbilju u svoje krhko i smrtno tijelo? Koliko davanje sebe svakom liku, svakoj lutki, troši osobu, koliki dio te osobe nestaje? A koliko osoba, lutkar, time dobiva i koliko se nadograđuje? Jer, ne može samo lik, lutka ili kostim koji nose, u danom trenutku, biti u nekom vremenu i prostoru, mora biti i osoba koja glumi, nosi, animira. Ulazak u ovo stanje za lutkara je nešto lijepo, kreativno, uživajuće, uspio je … ali ulazak u ovo stanje pa onda povratak u realnost zahtijeva fizički i mentalni napor.

I zato, dobrodošli dragi lutkari i svi koji s lutkarima radite i živite, dobrodošli u Osijek, grad lutkarstva! U čeriti dana trajanja najvećeg lutkarskog druženja u Hrvatskoj učinite, ako baš morate, samo jednom ovaj napor koji spominjem u prvom dijelu, a sve ostalo vrijeme družite se s ljudima koji žive s lutkarstvom i od lutkarstva. Pokažite najbolje što imate u ovom trenutku u lutkarskoj umjetnosti, ali uživajte u svakom trenutku koji provedete u našem gradu gdje je centar siroče duše slavonske.

Ivica Lučić, ravnatelj

Informacije

KRATKA POVIJEST SLUKA-a

Susret lutkara i lutkarskih kazalšta hrvatske – SLUK – kazališni festival posvećen isključivo lutkarskoj umjetnosti i to lutkarskoj umjetnosti Hrvatske.

Prvi SLUK održan je u Opatiji 1969. godine kao posljedica festivalske pozornice u Šibeniku, PIF-a, i ‘Jeseni u Opatiji – Lutke za djecu i odrasle.’ Organizacijski i umjetnički obrisi budućega bijenalnog festivala zacrtani su u Osijeku 1977. godine kada je SLUK našao svoje mjesto pod suncem u organizaciji Dječjeg kazališta i nekoliko osječkih institucija kulture.

SLUK je od tada natjecateljski festival, pa je pozornost usmjerena na umjetničke domete izabranih predstava. Predstave se izvode na različitim pozornicama na kojima, osim domaćih, predstave izvode i strani ansambli.

Nakon dugog niza godina održavanja u Osijeku 1991. godine SLUK je održan u Zadru i to je bio zadnji susret u bivšoj državi. Od 1993. godine – od prvog SLUK-a u samostalnoj Hrvatskoj do danas – susret se održava u Osijeku, no po jedan susret održan je i u Splitu i Zadru. Razlog tomu je što su Split i Zadar dobili nove kazališne zgrade. Festival je prošao različite organizacijske mijene i postao mjesto susreta i smotre ponajboljih lutkarskih ostvarenja u državi.

Programi 27. SLUK-a održavaju se na sljedećim lokacijama:

Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku
Trg bana Josipa Jelačića 19

Hrvatsko narodno kazalište
Županijska ulica 9

Barutana
Biljska cesta, Tvrđavica

Galerija Kazamat
Vatroslava Jagića 2

Galerija Waldinger
Fakultetska 7, Tvrda

Akademija za umjetnost i kulturu
Ulica kralja Petra Svačića 1/F

ORGANIZACIJSKI ODBOR
Jasminka Mesarić – predsjednica
Ivica Lučić – izvršni producent
Miran Hajoš
Srećko Šestan
Livija Kroflin
Himzo Nuhanović
Magdalena Lupi Alvir
Iris Pavić Tumpa
Ljiljana Štokalo
Romano Bogdan

STRUČNI OCJENIVAČI
Teodora Vigato
Nina Mitrović
Jasmina Pacek
Maja Lučić Vuković
Davor Bobić

DJEČJI PROSUDBENI ODBOR
Ana Lučenčić
Veronika Šuster
Franka Smoje
Andrej Papić
Bartol Čačić

Koordinatorica
Eva Getoš

Riječi dobrodošlice

Žana Gamoš, Zamjenica gradonačelnika Grada Osijeka

Poštovani lutkarski umjetnici i dragi gosti 27.Susreta lutkara i lutkarskih kazališta Hrvatske veliko mi je zadovoljstvo poželjeti vam srdačnu dobrodošlicu u grad na Dravi. Lutkarska tradicija i povijest iznimno je duga i bogata u gradu Osijeku i to zahvaljujući akademskoj zajednici, umjetnicima i publici koja prepoznaje visoke vrijednosti ove umjetnosti.

Posebno smo zahvalni, sto je hrvatska UNIMA odlučila ponovno povjeriti domaćinstvo SLUK-a Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića u Osijeku te sto je naš grad ponovno postao mjesto susreta i smotre ponajboljih lutkarskih ostvarenja u državi. Pozivam vas da zajedno uživamo u bogatom i raznovrsnom programu, za kojeg bez pretjerivanja mogu reći da će biti vrhunski.
Uživajte u svijetu lutaka!

Jasminka Mesarić, predsjednica HC UNIMA

SLUK – u sadašnjosti pun je smisao prošlih događanja
– napisao je Zvonimir Ivković pičući tekst za monografiju Susreta lutkara i lutkarskih kazališta Hrvatske – naš SLUK. Urednica monografije Antonija Bogner Šaban citirala je Ljubomira Stanojevića ,,Nijedno vrijeme, posve sigurno, ne može se ponovno vratiti i ni jedna istina jučerašnjeg događanja, ma koliko uzbudljivog i značajnog, nije danas vise jednako velika … Zato pisanje O nečem prošlom u prvom redu znači povratak jednom sentimentalnom sjećanju.”

Pisanje o Susretu lutkara i lutkarskih kazališta Hrvatske za mene je doista povratak sentimentalnom sjećanju – bio je tema moga maturalnog rada i na najljepši mogući način uveo me u svijet lutkarstva i kazališne produkcije – mojih životnih opredjeljenja. Od te 1979. godine uz SLUK sam bila vezana na različite načine, ali uvijek me je ispunjavala beskrajna radost i ljubav sudjelujući u ulozi domaćina u pripremama za SLUK ili se radujući sto ćemo otputovati u Split ili Zadar i znati da nas otvorena srca čekaju drage
kolege.

Nadam se da se danas neki mladi zaljubljenici u kazalište i lutkarstvo raduju i s nestrpljenjem očekuju SLUK i da će ih ta ljubav pratiti cijeli njihov život jer ,,Uza svršetak ovoga sjećajnog zapisa parafrazirati mi je neki reklamni oglas: Knjige koje vrijedi citati, filmovi koje treba vidjeti, glazba koju treba slušati, izložbe koje vrijedi posjetiti, osječki SLUK – to je kazališno manifestacijski Osijek koji mora trajati, to su susreti i predstave koje se moraju događati i gledati. (Zvonimir Ivkovic)

Sva moja prisjećanja uz ovaj SLUK upućujem mojim kazališnim učiteljima Ivanu Balogu,
Zvonimiru Ivkoviću i Ljubomiru Stanojeviću, Vama, dragi lutkarski prijatelji, od srca želim ugodan boravak u Osijeku, dobre predstave i ono sto čini smisao SLUK-a: užitak u susretanjima.

Sponzori

Nagrade

DJEČJI PROSUDBENI ODBOR NAGRADU DODJELJUJE PREDSTAVI ZAMRZNUTE PJESME GRADSKOG KAZALIŠTA LUTAKA RIJEKA

NAGRADA ZA NAJBOLJE OBLIKOVANJE RASVJETE
Nagrada se dodjeljuje jednoglasno Deniju Šesniću za predstavu Zamrznute pjesme Gradskog kazališta lutaka Rijeka. Svjetlo na decentan i nenametljiv način suvereno osvaja prostor scene. Hladni tonovi kreiraju atmosferu zime na kraju svijeta, dok oni topli prate liniju priče i odnosa među likovima. I najmanji, do detalja promišljen, svjetlosni trenutak nosi velik emotivni značaj.

NAGRADA ZA NAJBOLJU KREACIJU LUTAKA
Nagrada se dodjeljuje jednoglasno Aleni Pavlović za predstavu Zamrznute pjesme u izvedbi Gradskog kazališta lutaka Rijeka. Animabilne lutke odlikuje realističnost ljudskih oblika i gracioznost pokreta. Naoko minimalističkim elementima dočarani su karakteri i suodnosi likova u svoj njihovoj emociji.

NAGRADA ZA NAJBOLJU KOSTIMOGRAFIJU
Nagrada se dodjeljuje jednoglasno Aleni Pavlović za predstavu Zamrznute pjesme u izvedbi Gradskog kazališta lutaka Rijeka. Nagrada za kostimografiju lutaka nije često prepoznata pojava u lutkarskim produkcijama. Posvećenost realističnim detaljima ističe se u svim segmentima kostima od kolorita, tekstura, proporcija i antropometrijske točnosti do maštovite kreacije karaktera lika vizualnim obilježima.

NAGRADA ZA NAJBOLJU SCENOGRAFIJU
Nagrada se dodjeljuje većinom glasova Aleksandri Kovalskoj za predstavu Mali Rakun u izvedbi Gradskog kazališta lutaka Split. Unikatno bogata paleta boja stapa se s umjetničkim rukopisom bajkovito oblikovanih tradicionalnih elemenata. Funkcionalna razigranost scenografije paralelno oslikava emotivnost i toplinu čitave predstave.

NAGRADA ZA UKUPNU LIKOVNOST PREDSTAVE “BRANKO STOJAKOVIĆ”
Nagrada se dodjeljuje većinom glasova Aleksandri Kovalskoj za predstavu Mali Rakun u izvedbi Gradskog kazališta lutaka Split. Bajkovito koreografirana scenografija, dinamično svjetlo te usklađene projekcije i do detalja scenografski razrađeni kostimi kreiraju jedinstveni svijet koji oduševljava kako djecu, tako i odrasle.

NAGRADA ZA NAJBOLJU GLAZBU
Nagrada se dodjeljuje jednoglasno Marku Lucijanu Hrašćancu za predstavu Dindim, o nježnosti Umjetničke organizacije Gllugl Varaždin. Glazba se odlikuje visokom tonskom produkcijom koju prate jednako visoki estetski standardi suvremenosti. U bogatoj konkurenciji istaknuo se minimalistički pristup koji osvaja svojom nenametljivošću.

NAGRADA ZA NAJBOLJU ŽENSKU GLUMU-ANIMACIJU
Nagrada se dodjeljuje većinom glasova Petri Šarac i pomoćnoj animatorici Andrei Špindel za ulogu djevojčice Katje u predstavi Zamrznute pjesme u izvedbi Gradskog kazališta lutaka Rijeka. Sramežljiva djevojčica skriva se od dječaka i pri tom otvara publici lepezu delikatnih osjećaja. Iza jedne jedine izgovorene replike krije se nježnost koja odiše mekoćom i gracioznošću pokreta.

NAGRADA ZA NAJBOLJU ŽENSKU GLUMU-ANIMACIJU
Nagrada se dodjeljuje većinom glasova Petri Kovačić za ulogu rakuna Mrvice u predstavi Mali rakun Gradskog kazališta lutaka Split. Prirođena dječja naivnost rakuna Mrvice znatiželjno kroči šumom. U animaciji hrabra i glumački razigrana Petra Kovačić hrabro uspostavlja odnos sa životinjama na sceni čime osvaja srca onih najmanjih u publici.

NAGRADA ZA NAJBOLJU MUŠKU GLUMU-ANIMACIJU
Nagrada se dodjeljuje jednoglasno Nikši Eldanu za ulogu Joaoa u predstavi Dindim, o nježnosti Umjetničke organizacije Gllugl Varaždin. Punokrvan karakter usamljenog čovjeka oplemenjen je sitnim staračkim osobitostima. Nikša Eldan gradi lik Joaoa s velikim poštovanjem i preciznošću ne približivši se ni u jednom trenutku karikaturi.

NAGRADA ZA NAJBOLJU MUŠKU GLUMU-ANIMACIJU
Nagrada se dodjeljuje jednoglasno Tilenu Kožamelju i pomoćnim animatorima Davidu Petroviću, Damiru Orliću, i Andrei Špindel za ulogu dječaka Kostje u predstavi Zamrznute pjesme Gradskog kazališta lutaka Rijeka. Usklađenost riječi i pokreta dječaka, koji ne odustaje, timski je rad utemeljen na ujednačenoj suigri. Suptilnost kojom Tilen Kožamelj vodi svoje kolege kroz predstavu, kreira dojam zavodljive lakoće glume i animacije.

NAGRADA ZA NAJBOLJI TEKST
Nagrada se dodjeljuje većinom glasova Tamari Kučinović i ansamblu (Nikši Eldanu, Goranu Guksiću i Sari Ipši) za predstavu Dindim, o nježnosti Umjetničke organizacije Gllugl Varaždin. Istinita priča o jednom neobičnom prijateljstvu u svoj centar stavlja univerzalne vrijednosti i ono iskonski ljudsko. Ovaj nas dramski tekst vraća emociji i kontaktu što je uvijek itekako bitno, a danas i prečesto zaboravljeno.

NAGRADA ZA NAJBOLJU REŽIJU
Nagrada se dodjeljuje većinom glasova Tamari Kučinović za predstavu Zamrznute pjesme u izvedbi Gradskog kazališta lutaka Rijeka. Režija objedinjuje autorske kreacije svih suradnika ne gubeći ni u jednom trenu nit vodilju duboko humane ideje priče. Predstavom dominiraju predan rad s glumcima te besprijekorna animacija koji pokazuju da je redateljica itekako svjesna da je svaka dobra predstava utemeljena na živoj energiji na sceni.

NAGRADA ZA PREDSTAVU U CJELINI
Nagrada se dodjeljuje većinom glasova predstavi Zamrznute pjesme Gradskog kazališta lutaka Rijeka. Predstava odiše zajedništvom ansambla i autorskog tima koji nas vode kroz hladne predjele iz kojih izvire toplina ljudskog srca. Zamrznute pjesme ne bježe od teških tema i hrabro nas podsjećaju da se ljepota bivanja čovjekom skriva u najobičnijim životnim trenucima.

26. Susret lutkara i lutkarskih kazališta Hrvatske SLUK – Zadar od 1. Do 4. Lipnja 2017. godine

SLUK -2017

REALIZACIJA 25. SLUK-a

Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku u partnerstvu s Umjetničkom akademijom u Osijeku

SLUK 2015. — i opet će se Skupiti Lutkari U Osijeku!

SLUK je festival UNIMA-e koji se održava bienalno i kojega svi sudionici vole i željno iščekuju. Teško je reći zašto ga toliko volimo, je li zato što je tek svake dvije godine ili zato što se održava u svibnju, u najljepše godišnje doba ili zato što se vidimo s dragim prijateljima i kolegama ili sve to zajedno pa i još puno više…

U situaciji kad je kultura (financijski) osiromašena zbog čega festivali i smotre kulturnih događanja sve kraće traju i sve manje sudionika imaju i sve se manje sudionici imaju prigode međusobno družiti, izmjenjivati iskustva i gledati se, pa i uspoređivati, u tim i takvim vremenima ovakav jedan događaj ima posebnu vrijednost. Ne umanjujući doprinose i zasluge drugih gradova gdje se sve održavao SLUK, moram reći, ipak je Osijek kao grad domaćin postao i ostao kultno mjesto održavanja ovog susreta. Kad se spomene SLUK, nekako misao sama krene prema ovoj našoj ravnici gdje se široka duša slavonska otvara i domaćinski prihvaća sve drage prijatelje, bude se sjećanja na sve lijepe (pa i one manje lijepe kao što je bilo 1995.) trenutke a bilo ih je…

I bit će ih opet jer se 2015. opet SLUK održava u Osijeku. I opet će se Skupiti Lutkari U Kazalištu u našem gradu. I nek’ se skupe!

Ivica Lučić, izvršni producent

Informacije

SLUK – prijavnica i pozivno pismo Word dokument
SLUK – prijavnica i pozivno pismo PDF dokument

KRATKA POVIJEST SLUKA-a

Susret lutkara i lutkarskih kazališta hrvatske – SLUK – kazališni festival posvećen isključivo lutkarskoj umjetnosti i to lutkarskoj umjetnosti Hrvatske.

Prvi SLUK održan je u Opatiji 1969. godine kao posljedica festivalske pozornice u Šibeniku, PIF-a, i ‘Jeseni u Opatiji – Lutke za djecu i odrasle.’ Organizacijski i umjetnički obrisi budućega bijenalnog festivala zacrtani su u Osijeku 1977. godine kada je SLUK našao svoje mjesto pod suncem u organizaciji Dječjeg kazališta i nekoliko osječkih institucija kulture.

SLUK je od tada natjecateljski festival, pa je pozornost usmjerena na umjetničke domete izabranih predstava. Predstave se izvode na različitim pozornicama na kojima, osim domaćih, predstave izvode i strani ansambli.

Nakon dugog niza godina održavanja u Osijeku 1991. godine SLUK je održan u Zadru i to je bio zadnji susret u bivšoj državi. Od 1993. godine – od prvog SLUK-a u samostalnoj Hrvatskoj do danas – susret se održava u Osijeku, no po jedan susret održan je i u Splitu i Zadru. Razlog tomu je što su Split i Zadar dobili nove kazališne zgrade. Festival je prošao različite organizacijske mijene i postao mjesto susreta i smotre ponajboljih lutkarskih ostvarenja u državi.

ORGANIZACIJSKI ODBOR
·Zvonko Festini – predsjednik
·Marija Tudor
·Iris Pavić Tumpa
·Zrinka Kolak Fabijan
·Ljiljana Štokalo
·Ivica Lučić

IZBORNIK SLUK-A
·Zvonko Festini

UREDNICA PROGRAMA SLUKA-A
·Jasminka Mesarić

STRUČNI OCJENJIVAČKI SUD 25. SLUK-A
·Sanja Nikčević
·Ajda Roos
·Mira Perić Kraljik
·Joško Juvančić
·Pero Juričić

Uz Stručni ocjenjivački sud predstave ocjenjuje i Dječji prosudbeni odbor Nika Petović, Vito Čačić, Nera Vorkapić, Mislav Vorkapić, Donald Dubrović

Uvodne riječi

Ivica Lučić, ravnatelj Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića

Prije desetak SLUK-ova, na parkiralištu (tada još starog) hotela Osijek dogodilo se da je kolegici netko provalio u automobil i otuđio auto-radio. Pozvali smo policiju radi uviđaja. Policajac koji je došao, vidjevši nas nekoliko dobro raspoloženih, pitao je što se to događa. Kad smo mu odgovorili da je to susret lutkara Hrvatske, rekao je: “Ma, što još neće izmisliti!?”. Sigurno je isto pitanje bilo postavljeno puno puta prije toga, ali i poslije. Vjerujem i nadam se da će se jednog dana prestati postavljati jer baš dobro da je izmišljen. SLUK je festival UNIMA-e koji se održava bijenalno i kojega svi sudionici vole i željno iščekuju. Teško je reći zašto ga toliko volimo – zato što se održava tek svake dvije godine ili zato što se održava u najljepše godišnje doba ili zato što se vidimo s dragim prijateljima i kolegama ili sve to zajedno, pa i još puno više… U situaciji kad je kultura (financijski) osiromašena zbog čega festivali i smotre kulturnih događanja sve kraće traju i sve manje sudionika imaju, i sve se manje sudionici imaju prigode međusobno družiti, izmjenjivati iskustva i gledati se, pa i uspoređivati, u tim i takvim vremenima ovakav jedan događaj ima posebnu vrijednost. Ne umanjujući doprinose i zasluge drugih gradova gdje se sve održavao SLUK, moram reći, ipak je Osijek kao grad domaćin postao i ostao kultno mjesto održavanja ovog Susreta. Kad se spomene SLUK, nekako misao sama krene prema ovoj našoj ravnici gdje se široka duša slavonska otvara i domaćinski prihvaća sve drage prijatelje, bude se sjećanja na sve lijepe trenutke, a bilo ih je… I bit će ih opet jer se 2015. opet SLUK održava u Osijeku. I opet su se Skupili Lutkari U Kazalištu u našem gradu. I nek’ su se skupili!

Zvonko Festini, izbornik programa i predsjednik Organizacijskog odbora 25. SLUK-a

Od 15 viđenih predstava osam svojom umjetničkom kvalitetom, po mome sudu, zaslužuju biti u službenoj konkurenciji festivala: „Šegrt Hlapić“ – KD Pinklec Čakovec, “Romeo i Giuletta“ – HNK Varaždin, Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku i Osječko ljeto kulture 2014., „Vanzemaljci“ – Zorin dom Karlovac, „Hamletova istina“ – Kazalište Virovitica, „Ronilac bisera“ – LOFT i DK Dubrava, „Pčelica Maja“ – GK „ Joza Ivakić“ Vinkovci, „Malo veliko kvrgavo drvce“ – HNK u Šibeniku, „Djevojčica sa šibicama“ – IBM Zagreb.

Kako je Pravilnikom festivala izbor ograničen na maksimalno pet predstava izbor zaključujem „Roniocem bisera“- LOFT-a i DK Dubrava, iako bi moja preporuka bila pronaći dodatna financijska sredstva i osigurati nastup svih osam predstava.

Vrijedno je istaći i zaista kvalitetnu prezentaciju studenata Umjetničke akademije u Osijeku, gdje se s lutkarskog gledišta posebno ističe ginjol predstava „U potrazi za dijamantnom suzom“ koja u sebi sadrži daleko više od pedagoško-didaktičkog uratka. Upozoravam na vrlo intrigantan popis ponuđenih naslova kao i raznolikost lutkarske realizacije istih.

Tako bilježimo zanimljivu pojavu udruženog nastupanja pojednih kazališta kao na primjer virovitičkog, zadarskog, varaždinskog i osječkog stvarajući lutkarski repertoar za odrasle i to igrom oko Shakespearea.

Ovdje posebno izdvajam predstavu „Romeo i Gulietta“ izvedenu, u zaista, za Hrvatsko lutkarstvo rijetkom tehnikom – marionetom.

Upravo ta marionetska predstava koja obiluje sa nekoliko, za naše uvjete, iznenađujuće dobrih animacija (posebno ističem interpretaciju „Don Lorenzzo“) odigrana u nesvakidašnjem scenskom okviru i zaista kvalitetnom scenskom glazbom (Bobić) bio je užitak spoznati da tako kvalitetna marionetska predstava dolazi u suradnji dvaju kazališta.

Ovdje bih pridružio i „Hamletovu istinu“ u odličnoj lutkarskoj prilagodbi (skraćenje), jedino mi ostaje žal da, u inače odličnoj lutkarskoj prilagodbi scene „mišolovke“, nije realizirana u ginjol tehnici ili još preciznije sajmenim lutkama Percy Pressa.

Iz lutkarskog kuta gledanja ima još jedna predstava na koju bih želio skrenuti pažnju. Koja se posebno odlikuje izvrsnom tehničkom upotrebom čapurita u tehnici javajke, a to je predstava Vinkovačkog kazališta „Pčelica Maja“.

Na žalost u predstavi koju sam gledao taj odličan didaktičko školski pristup imao je negativni efekt na cjelokupnost izvedbe. Iskreno se nadam da su izvođači, mahom mladi nadareni lutkari, to s vremenom prerasli.

U Zagrebu, 27. travnja 2015.

Jasminka Mesarić, predsjednica HC UNIMA

Ima li veće radosti i zadovoljstva biti na čelu udruge čija je jedna od misija okupljati lutkare i zaljubljenike u lutkarsku umjetnost, a pri tom osjećati njihovo veselo išekivanje novog susreta u Osijeku? Netko bi možda rekao davno zakazanog! Radost je još veća jer hrvatsko lutkarstvo iz godine u godinu raste u svakom pogledu – umjetničkom, organizacijskom, obrazovnom proširujući svoj utjecaj ne samo u Hrvatskoj već i u Europi i cijelom svijetu. Ovu tvrdnju možemo potkrijepiti i “glavoboljom” koju smo zadali izborniku programa ovogodišnjeg SLUK-a jer, na žalost, sve izvrsne predstave, koje su producirane u posljednje dvije godine, nismo mogli ugostiti. Financijsku krizu svi osjećamo, ali nekako mi se čini da poslove koje ljudi vole raditi i kojima su oni smisao života, kriza nije okrznula. Lutkari uvijek pronalaze dovoljno umjetničke snage, možda i ponajviše u teškim vremenima. Tako i ovoga puta, jer naš susret obiluje brojnim događanjima, izložbama, predstavama, promocijama u svega tri dana održavanja Festivala. Osijek se, kao i uvijek do sada, pokazao izvrsnim domaćinom jer sve institucije Grada otvorena srca prihvaćaju lutkare i lutkarsku umjetnost. Želeći hrvatskom lutkarstvu i hrvatskim lutkarima još puno ovih, a i drugih susretanja, na kojima će imati mogućnost razmjene iskustava, druženja, trenutaka kojih će se s radošću sjećati, u ime HC UNIMA želimo vam dobrodošlicu na 25. SLUK.

Sponzori

SLUK – SUSRET LUTKARA I LUTKARSKIH KAZALIŠTA HRVATSKE PONOVNO U OSIJEKU!

Nakon zadarskog SLUK-a 2011. lutke se ponovno vraćaju u Osijek. Stižu nam iz Zagreba, Rijeke, Zadra i Splita i to još od davne 1977. godine. Predviđeni termin održavanja manifestacije je 2. do 6. svibnja 2013. godine. Kako je jednom prigodom napisao Dubravko Jelačić Bužimski: „Da, više od tridesetpet godina lutke putuju u Osijek. Iznose ih iz podruma, garderoba i spremišta, tovare u kamione, kombije i prtljažnike osobnih automobila. Osijek će se potruditi biti dobar domaćin uz potporu Grada Osijeka, županije osječko-baranjske, Ministarstva kulture i vrijednih djelatnika Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića.

Održavanje 24. SLUK-a participacijom dijela troškova pomogla je Županija Osječko – baranjska i Gradovi – sudionici

Realizacija 24. SLUK-a

Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku u partnerstvu s Umjetničkom akademijom u Osijeku i Turističkom zajednicom grada Osijeka

Informacije

Pravilnik

Obrazloženje izbornika

Organizacijski odbor:
·Dubravko Jelačić Bužimski, predsjednik
·Zdenka Mišura
·Iris Pavić – Tumpa
·Zrinka Kolak Fabijan
·Zoran Mužić
·Jasminka Mesarić

Urednik programa:
·Matko Botić

Stručni ocjenjivački sud 24. SLUK-a
·Jelena Kovačić
·Zlatko Krilić
·Srećko Šestan
Uz Stručni ocjenjivački sud predstave ocjenjuje i Dječji prosudbeni odbor.

Nagrade SLUK-a
·Nagrada za najbolji dizajn rasvjete
·Nagrada za najbolju kreaciju lutaka i maski
·Nagrada za najbolju scenografiju
·Nagrada za najbolju scensku prilagodbu
·Nagrada za najbolju glazbu
·Nagrada za najbolju animaciju
·Nagrada za najbolju režiju
·Nagrada za najbolju predstavu u cjelini
·Nagrada za najbolji tekst
·Nagrada dječjeg prosudbenog odbora
·Nagrada za ukupnu likovnost predstave ” Branko Stojaković” – koju tradicionalno dodjeljuje Kazalište lutaka Zadar
Odsjek za povijest hrvatskog kazališta HAZU dodjeljuje Povelju za promicanje hrvatske dramske književnosti na lutkarskoj sceni.

Prateće priredbe
·Izložbe
·Stručno-umjetnički kolokvij
·Izborna skupština HC UNIMA

Uvodne riječi

Riječ ministrice – Prof.dr.sc. Andrea Zlatar Violić, ministrica kulture RH

Nakon iznimno uspješnih zadarskih susreta hrvatskih i inozemnih lutkara i lutkarskih kazališta 2011. godine, Grad Osijek ponovno otvara svoja vrata čarobnom svijetu lutkara i njihovih lutaka.

Prvi takav susret održan je u Opatiji još davne 1969. godine, a festivalski oblik po kojemu je i danas prepoznatljiv dobio je 1977. godine kada se trajno nastanio u Osijeku. Ovdje se pod nazivom Susret lutkara i lutkarskih kazališta Hrvatske (SLUK) održava svake druge godine.

Od svoga osnutka do danas SLUK je zamišljen kao mjesto okupljanja hrvatskih profesionalnih kazališta lutaka kako bi se hrvatski lutkari svojim novim ostvarenjima predstavili publici i kolegama, razmjenjivali iskustva te sudjelovali u inspirativnim razgovorima koncentriranim u nekoliko dana trajanja Festivala. Tijekom godina Festival je dobio i natjecateljski karakter, odnosno mogućnost da ponajbolji u dvogodišnjoj lutkarskoj produkciji za svoj rad budu i nagrađeni. Pored toga, povećao se broj sudionika pa su se tako hrvatskim lutkarskim kazalištima pridružila nova i inozemna lutkarska imena, obogaćujući iz godine u godinu program SLUK-a te pridonoseći njegovoj kvaliteti.

Tijekom popratnih programa koje čine izložbe, okrugli stolovi, formalni i neformalni razgovori te poticajni sastanci Hrvatskog centra UNIMA, promiču se i razvijaju raznolike estetike lutkarske umjetnosti.

Ministarstvo kulture je zahvalno na partnerstvu s osječkim županijskim, gradskim, kulturnim i obrazovnim institucijama što pruža mogućnosti za ostvarenje pluralizma kulturnih inicijativa i orijentacija.

Susret lutkara i lutkarskih kazališta kao trajno festivalsko dobro važan je doprinos hrvatskom glumištu. Svojom živošću i dinamikom, ali i dugogodišnjom tradicijom, ova manifestacija svjedoči o bogatstvu i raznolikosti hrvatskoga kazališta kao bitne odrednice nacionalne kulture te neprijeporno otvara nove smjernice za isticanje vlastita identiteta u kontekstu širih kulturnih poimanja.

MINISTRICA
Prof.dr.sc. Andrea Zlatar Violić

Riječ gradonačelnika – Krešimir Bubalo, gradonačelnik Osijeka

Poštovani i cijenjeni gosti, dragi umjetnici,lutkari,

zadovoljstvo mi je pozdraviti vas u gradu Osijeku, gradu bogate kulturne baštine i duge lutkarske tradicije. Više desetljeća Osijek je središte hrvatskog lutkarstva, na što upućuju brojna zbivanja u gradu, od predstava koje su se održavale u građanskim kućama i ulicama grada do vrhunskih umjetničkih djela na sceni DK Branka Mihaljevića. Ponosni smo što je naš grad, prvi grad u ovom dijelu Europe koji je dobio Umjetničku akademiju i jedinstven studij glume i lutkarstva . Da smo središte lutkarske umjetnosti dokazuju i uspješna domaćinstva SLUK-a. Prvi SLUK održan je u Opatiji 1969. godine i nakon desetljeća lutanja, mjesto pod suncem pronašao je 1977. Godine upravo u Osijeku, u organizaciji Dječjeg kazališta i osječkih institucija kulture. Ovu činjenicu doživljavam kao veliki kompliment, ali i kao veliku obvezu da se nastavi s još kvalitetnijim radom.

Nadam se da ćete uz brojne obveze ali i druženja pronaći vrijeme za obilazak grada i posjet Muzej Slavonije kao i našim galerijama.

Kao i uvijek do sada, topao prijem osječke publike i susretljivost naših sugrađana, potvrdit će vašu spoznaju o naš grad, kao gradu koji živi s lutkarstvom. Vjerujem da ćete nam dati svu podršku, te biti s nama 2020. godine kada Osijek postane Europska prijestolnica kulture.

Želim vam uspješan i ugodan boravak, te srdačnu dobrodošlicu.

Gradonačelnik
Krešimir Bubalo

Riječ organizatora – Jasminka Mesarić, Izvršna producentica SLUK-a

Susret lutkara i lutkarskih kazališta hrvatske – SLUK – kazališni festival posvećen isključivo lutkarskoj umjetnosti i to lutkarskoj umjetnosti Hrvatske.

Prvi SLUK održan je u Opatiji 1969. godine i nakon gotovo desetljeća organizacijskog i domaćinskog lutanja, mjesto pod suncem pronašao je 1977. godine u Osijeku, u organizaciji Dječjeg kazališta i još nekoliko osječkih institucija kulture.

Od te godine se i organizacijski isprofilirao, tako da je određeno točno vrijeme održavanja – mjesec travanj svake druge godine.

Sudionici, žiri, nagrade, gosti koje smo pozivali – uvijek smo imali i gostujuća kazališta – vrlo čest gost nam je bilo i Lutkovno kazalište iz Ljubljane, tako smo, gotovo prije trideset godina u Osijeku imali priliku pogledati legendarnog Klemenčićevog „Fausta“.

Nakon dugog niza godina održavanja u Osijeku 1991. godine SLUK je održan u Zadru i to je bio zadnji naš susret u bivšoj državi. 1991. i 1992. godina donijela je velike promjene na prostorima bivše Jugoslavije, naime, bivše republike su postale samostalne države.

U to vrijeme sam bila ravnateljica Dječjeg kazališta u osijeku, vrlo dobro sam poznavala organizaciju i značenje ovog festivala i nastavila sam ga organizirati u Osijeku i polako ga ponovno profilirati.

Od 1993. Godine – od prvog SLUK-a u samostalnoj Hrvatskoj do danas – održano je 10 susreta – i to osam u Osijeku i jedan u Splitu i Zadru. Razlog tomu je što su Split i Zadar dobili nove kazališne zgrade.

Danas u Hrvatskoj imamo čitav niz izvrsnih i vrlo značajnih festivala – posvećenih isključivo lutkarskoj umjetnosti ili festivala na kojima ravnopravno sudjeluju i lutkarska kazališta, PIF u Zagrebu, Revija lutkarskih kazališta u Rijeci, Mali Marulić u Splitu, Vukovarsko lutkarsko proljeće, Šibenski festival djeteta itd., ali možemo reći da je SLUK ostao jedan od najvažnijih lutkarskih festivala, festival Hrvatskog centra UNIMA, na kojemu se svake dvije godine propituju dosezi lutkarskih estetika hrvatskih kazališta, organiziraju značajne izložbe, razgovori, promocije knjiga…

U Osijeku je prije šest godina utemeljen studij glume i lutkarstva u okviru našega Sveučilišta, i to nam je unijelo novu umjetničku snagu i svježinu. Osijek i SLUK postaju neizostavno mjesto lutkarskih susreta, a sljedeći smo zakazali od 2. Do 6. Svibnja 2013. Dobro nam došli!

Jasminka Mesarić, Izvršna producentica SLUK-a

Riječ predsjednika organizacijskog odbora SLUK-a – Dubravko Jelačić Bužimski

SLUK je praznik lutkarske igre, kad iz cijele Hrvatske u Osijek dolaze njezini najbolji igrači sačinjeni od drveta, spužve, plastike, papira, lima, ispunjeni vijcima, letvicama, žicom i koncima. Dolaze lutke u pratnji onih koji im udahnjuju život. Glumcima od krvi i mesa. Zatim zajedno ulaze u zatvoreni prostor scene, gdje počinje lutkarska svečanost. Vještina, trud i artizam njegovih izvođača, otvara nam svijet lutkarske magije i bajkovitih snova, gdje barem na trenutak zaboravljamo na onaj sivi, često ružni i nesavršeni život izvan kazališnih zidova. Nama preostaje da se prepustimo čaroliji tog uzajamnog druženja, koja nam bar na kratko vrijeme nudi jedan ljepši i radosniji svijet.

Dubravko Jelačić Bužimski

Riječ dekanice Umjetničke akademije – Helena Sablić Tomić, dekanica UAOS-a

Jedan je oblik priznanja našem osmogodišnjem radu ponovno sudjelovanje na SLUK-u. Umjetnička akademija u Osijeku najmlađa je umjetničko-nastavna sastavnica visokoškolskog obrazovanja u nacionalnom i regionalnom prostoru, koja osim interdisciplinarnog pristupa umjetnosti kroz glazbeni, likovni i kazališni odjel jedina educira i lutkare. Studenti glume i lutkarstva svojevrsni su brend UAOS-a kojim nastojimo osigurati prepoznatljivost, osebujnost, kreativnost i inovativnost naše institucije. Oni tijekom procesa rada na raznim tehnikama animacije stječu nova znanja i razvijaju posve nove vještine u pristupu lutki.

Nadamo se kako će prisuće naših profesora i studenata na ovoj uglednoj i priznatoj lutkarskoj manifestaciji biti vidljivo i od strane doajena hrvatskog i europskog lutkarstva. Nadamo se da će to potvrditi oni koji će posjetiti našu izložbu i pogledati naše lutkarske izvedbe.

Dekanica UAOS
Prof.dr.sc. Helena Sablić Tomić

Riječ urednika programa – Matko Botic, urednik programa

Nit vodilja ovogodišnje selekcije, kojoj mali broj prijavljenih predstava uskraćuje pravo na izoštreniji fokus i usmjereniju koncepciju, svela se na pronalaženje kazališnih činova koji na potentan način iskaču iz repertoarnog prosjeka, bez obzira na obilježja forme i stila. U skromnoj ponudi izdvojila su se četiri ostvarenja, prije svih „Luda šuma“ Dječjeg kazališta Dubrava i Glej gledališča, izvrstan primjer duhovitog autorskog teatra koji bešavno spaja maštovitu glazbenu matricu s kompetentnim lutkarskim tehnikama. „A tko si ti?“ Kazališne družine Pinklec dokaz je da se i za najmlađi uzrast može i mora raditi promišljeno i kvalitetno, a „Sedam smrtnih grijeha malograđana“ amaterskog Lutkarskog kazališta Stribor pokušava napraviti proboj na drugoj strani dobne razdjelnice – osmišljavajući lutkarsku popudbinu zahtjevnom Brechtovom predlošku. „Femme fadal“ kazališta Knap svojim fokusom na sugestivnu izvedbu fado brojeva i rascjepkanom dramaturškom fakturom više nalikuje raskošno opremljenom koncertu negoli teatarskom činu, ali majstorski profilirana likovnost te predstave i specifične animacijske tehnike zaslužuju svoje mjesto na smotri najboljih hrvatskih lutkara.

Četiri spomenuta djela koja su prošla selekcijski postupak tek su dio natjecateljskog programa, jer po pravilniku SLUK-a u isti izravno ulaze ostvarenja kazališta – osnivača, koja svojom brojnošću zapravo tvore većinu festivalskog sadržaja. Takav izbornički sustav, u kojem se glavnina programa konstituira po načelu starih zasluga i neupitne kvalitete uvijek istih sudionika, dovodi u pitanje smisao samog selekcijskog postupka. Sustav koji bi na SLUK dovodio zbilja najkvalitetnije lutkarske uratke, bez obzira na zaleđe kuće u kojoj su osmišljeni, čini se kao puno pravedniji i poticajniji za razvoj lutkarstva na domaćim scenama.

Matko Botić
Urednik programa 24. SLUK-a

U spomen na drage kolege i prijatelje Nikolu Ćubelu i Berislava Brajkovića

Sponzori

Izložbe

Četvrtak, 2. svibnja 2013.

SLUKovnica I – OTETO ZABORAVU
izložba Gradske galerije – Galerija Waldinger Fakultetska 7 18,00 sati

Počinju pripreme za SLUK u Osijeku, osmišljavanje programa… Što bi, osim predstava, bilo zanimljivo? Naravno, izložba ili čak izložbE. Jedna od njih svakako mora biti posvećena Osijeku, osječkom lutkarstvu. Kako ju napraviti zanimljivom i drukčijom?

Što bi rekli studenti Studija glume i lutkarstva kada bi dobili zadatak napraviti istraživanje u našem Kazalištu i pripremiti izložbu? Predlažemo dekanici Umjetničke akademije prof. Heleni Sablić Tomić ovu vrstu suradnje i dobivamo “zeleno svjetlo”. Prijanjamo poslu. Prvi radni dogovor, pregledavamo materijale, razgovaramo o autorima… sve izgleda kaotično… Na jednom od sati profesorice Livije Kroflin izložba dobiva ime SLUKovnica I, dodali smo još i oteto zaboravu i zaustavili se u povijesti početkom 80-tih godina prošloga stoljeća (za slijedeći SLUK pripremit ćemo SLUKovnicu II).
Priključuju nam se i studenti Likovnog odsjeka na čelu s docenticom Sašom Došen Lešnjaković i docentom Vjeranom Hrpkom.

Livija mi je poslala studentske tekstove o autorima kako bih mogla pripremiti “katalog izložbe”. Čitam ih sretna što ste, drage moje kolege, izabrali Studij glume i lutkarstva i Osijek kao mjesto svoga školovanja, što ste tu, što volite lutkarstvo. Hvala što ste oteli zaboravu divne umjetnike koji su ostavili neizbrisiv trag u stvaranju Dječjeg kazališta.

Jasminka Mesarić

AUTORI OTETI ZABORAVU
po ideji uz stručno vodstvo i koordinaciju Jasminke Mesarić
1. EDUARD GRINER
“Djelujući kao scenograf u osječkom HNK od 16. travnja 1950. do umirovljenja 29. veljače 1980. osmislio je 345 inscenacija. Radeći za druga kazališta i prigodne manifestacije vizualno je opremio još 82 projekta, i to između ostalog u Vukovaru, Vinkovcima, Đakovu, Sarajevu, Tuzli, Somboru i drugim gradovima. S ukupno 427 scenografskih premijera svojevrsni je rekorder u Hrvatskoj, a značajan je i u europskim relacijama. Kazalište je sagledavao u cjelini. Jedan je od osnivača osječkoga Dječjeg kazališta za koje je i radio lutke, kostime i scenu.”
Nino Pavleković i Dominik Karakašić
2. ŽELJAN MARKOVINA
“Poznat je po velikoj ljubavi prema lutkarstvu, koju je od ranog djetinjstva njegovao sam, učeći iz češkog priručnika, te je na taj način oblikovao svoj vlastiti umjetnički izraz u izgradnji lutaka. Njegov stil postao je prepoznatljiv i specifičan, težio je vjerodostojnom, realističnom izrazu. Da je Markovina u tome uspio, svjedoči činjenica da su njegovi radovi pohranjeni u znamenitom Muzeju lutaka Obrazcova u Moskvi.”
“Ako su ruski književnici „proizišli iz Gogoljeve Kabanice“, onda su hrvatski lutkari proizišli „iz Markovininih lutaka“.
Kristina Fančović i Nikša Eldan
3. LAJOS KOS
“…u Dječjem kazalištu „Ognjen Prica“ postavio Lutkarski varijete za djecu i odrasle. Prema dostupnim podacima iz arhive današnjeg Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku saznajemo kako je Kos upravo s ovom predstavom Osječanima donio nešto novo, do tada neviđeno. Tome svjedoči novinski članak u kojemu se poziva publiku na kratak informativni uvod prije same predstave, kako bi osječka publika lakše pratila ovaj novi vid teatra. Na taj način se publika i prije same predstave još više zainteresirala za ovu magičnu iluziju koju su stvarale bijele rukavice na animatorovim rukama pod kontrastnim osvjetljenjem pa su se takve bijele lutke isticale na crnoj podlozi. Zvijezda predstave bio je osječki glumac Ante Zubović, koji je uspješno svladao najteži zadatak, princip pantomime. Iako je Lajos Kos u Osijeku djelovao svega nekoliko puta, uvijek je donio nešto novo, nepoznato, čarobno te tako ostavio značajan trag na osječko lutkarstvo.”
Kristina Fančović i Nikša Eldan
4. BOHDAN SLAVÍK
“Takav neistražen svijet za Dječje kazalište Ognjen Prica, 60-ih godina prošlog stoljeća, predstavljala je europska lutkarska scena. Unutar raznolikog umjetničkog traganja Dječje kazalište Ognjen Prica svoju odskočnu dasku pronalazi u čehoslovačkom kazališnom umjetniku Bohdanu Slavíku, koji je pridonio osnaženju lutkarstva u Osijeku te uloženim trudom ostvario njegovo prepoznatljivo obilježje krajem šezdesetih godina. Pomoću njega lutkarstvo u Osijeku upija u sebe sve domete aktualne u tadašnjoj Europi. Taj čehoslovački umjetnik briše granice i podjele na predstave za djecu i odrasle, prikazujući time lutkarsku umjetnost u njenoj stvaralačkoj sveobuhvatnosti. ”
Petra Šarac i Sara Lustig
5. ZVONIMIR MANOJLOVIĆ
“U kritikama Manojlovićevih djela, scenografija i lutaka najviše su se isticale vrijednosti dinamične vizualizacije, cjelovito sagledavanje animatorove mogućnosti i tehnike lutke, lutke i scenografije u scenskom prostoru i, osobito, filmsko kadriranje scenske slike. Manojlović kao slikar, scenograf te ponekad i lutkarski kostimograf odlikuje se fascinantnom prilagodljivošću zadanom likovnom ključu, postižući izuzetne vizualne učinke, a kao izvrstan poznavalac lutkarskih tehnika njihovim nadahnutim variranjem i kombiniranjem nameće se vrlo često kao koautor predstave. ”
Antonia Šašo i Vanja Gvozdić
6. IVAN CONEV
“Kroz istraživanje i sakupljanje materijala imali smo zadovoljstvo da osjetimo dio atmosfere stvaranja predstave. Sa svakim novinskim člankom, slikom i skicom koju smo pronašli bili smo korak bliže punoj slici predstave. Za nas je to bio proces otkrivanja predstave koju nitko nije gledao dugi niz godina, a mi smo prvi u redu za novu „premijeru“. No ne bi bilo u redu da smo to zadržali za sebe, pa vam sa zadovoljstvom predstavljamo suradnju bugarskog i hrvatskog kazališta u predstavi Ribar i zlatna ribica.”
Andrea Špindel i Adam Skendžić
7. HANA (ANNA) CIGÁNOVÁ
“Nadasve kreativan i zanimljiv likovni izražaj Hane Cigánove u nama, mladim studentima, budućim umjetnicima, budi želju i volju za traženjem upravo novih i kreativnih rješenja te nas potiče da nastavimo ovakav rad trudeći se da on ostane svevremenski, baš kao što je i izričaj Hane Cigánove.”
Paola Slavica i Filip Eldan
8. ŽELIMIR DRAKULIĆ
“…scenograf i kreator lutaka zagrebačke televizije 70-ih i 80-ih i tehnolog Zagrebačkog kazališta lutaka (do 1998.) u Osijeku je izradio lutke za veliku uspješnicu Grga Čvarak, koja je 1977. bila jedna od najvećih lutkarskih predstava niklih u Osijeku.”
“Drugi projekt na kojem je Želimir Drakulić radio jest Čudo u ormaru, čija je premijera bila u jesen 1981. U istoimenoj predstavi Drakulić je autor lutaka, scenografije i kostimografije. ”
“Nažalost, ovo su jedine dvije suradnje Želimira Drakulića s Dječjim kazalištem u Osijeku.”
Marko Komljenović
9. BRANKO STOJAKOVIĆ
“Prelistavajući njegovu monografiju shvatio sam kako je upravo on jedan od tih divnih kreativnih pojedinaca čiji likovi ostaju dugo u ljudskom sjećanju, baš poput čarolije. Jedna od najljepših osobina Stojakovićeve kreativnosti, ali i vrlina njegovog ljudskog karaktera, bila je smireni, postojani optimizam i vedrina kojima je uspješno rješavao i nerješive probleme. ”
Goran Zelić
Putovanje kroz vrijeme…
Mogućnost putovanja u prošlost ili budućnost pobuđuje zanimanje svake osobe. Nema onoga tko ne bi htio baciti mali pogled unaprijed ili unatrag.
I dok je putovanje kroz vrijeme dugo pripadalo području znanstvene fantastike, studenti Umjetničke akademije u Osijeku dobili su priliku pregledati arhivu Dječjega kazališta Branka Mihaljevića i iz prve ruke zaviriti u prošlost koja je obilježila našu osječku budućnost.
Bilo je to pravo putovanje kroz vrijeme.
Pregledavajući arhivu kazališta naišli smo na prijatelje iz djetinjstva, na lutke koje su nas oduševljavale, zabavljale, poučavale životu i životnim vrijednostima, pomagale nam da shvatimo i razumijemo svijet koji nas okružuje, te na taj način odgajale generacije mladih koji danas grade prošlost ali i budućnost novih generacija.

Kako kroz vrijeme svi rastemo i sazrijevamo, učimo nove stvari i mijenjamo se, tako polako ono što je bilo jenjava i ostaje u sjećanju.
Prije nismo razmišljali o važnosti lutkarskih predstava koje su dio djetinjstva svakoga od nas, dok danas kao studenti razmišljamo i shvaćamo kako su bile sastavni dio onoga što danas jesmo.

Na tragu važnosti tih spoznaja odlučili smo zajedničkim snagama realizirati izložbu SLUKovnica i predstaviti ono što se otelo zaboravu.
Izložba objedinjuje radove likovnih umjetnika, lutkarskih tehnologa i scenografa koji su do 1980-ih godina obilježili rad Dječjega kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku.

Realizirali su je studenti Umjetničke akademije u Osijeku u suradnji s Dječjim kazalištem Branka Mihaljevića u Osijeku, a na inicijativu i uz veliki angažman ravnateljice gospođe Jasminke Mesarić.
Goran Zelić

Studenti Kazališnog odsjeka UAOS odabrali su autore i izloške te o svakom autoru napisali popratni tekst. Sudjelovali su studenti 3. godine glume i lutkarstva: Filip Eldan, Nikša Eldan, Kristina Fančović, Vanja Gvozdić, Dominik Karakašić, Marko Komljenović, Sara Lustig, Nino Pavleković, Adam Skendžić, Paola Slavica, Petra Šarac, Antonia Šašo, Andrea Špindel i Goran Zelić, pod mentorstvom doc. dr. sc. Livije Kroflin.
Studenti i nastavnici Preddiplomskog i Diplomskog studija Likovne kulture oblikovali su i realizirali izložbeni postav, konceptualno osmislili i realizirali dokumentarne filmove iz života lutaka i ljudi koji su ih uspjeli pripitomiti, te kao kolektiv nastupaju (skromno i nevidljivo – s onu stranu kulisa) u sljedećem sastavu: kamera i montaža: Kristina Marić, curica od tona i izložbenog postava: Sheron Pimpi Steiner, izložbeni postav i specijalni efekti: Viktorija Križanović, Megi Magušić, Mia Štark, grafičko oblikovanje: Jasmin Mišković, te teta Saša i čika Vjeran.

U dokumentarnom filmu lutke oživjeli: Zvjezdana Bučanin, Lidija Helajz, Aleksandra Colnarić, Ivica Lučić, Inga Šarić, Đorđe Dukić, Edi Ćelić.

Izložba u Galeriji Waldinger bit će otvorena do 12. svibnja 2013.
Impressum
Urednice
Jasminka Mesarić
Tatjana Grganović
Dizajn: Marko Jovanovac
Tisak Alea
Naklada (500 primjeraka)

Petak, 3. svibnja 2013.

Milan Klemenčić: Tragač za ljepotom i bajkovitim svjetovima
Izložba Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku Europske avenije 9 12,00 sati

Milan Klemenčić, slovenski slikar, začetnik slovenske fotografije u boji, jedan od pionira slovenske kazališne scenografije, otac slovenskog lutkarskog kazališta. Prvi put s lutkama se sreo još u ranom djetinjstvu u rodnoj Novoj Gorici. Slikarstvo je studirao u Veneciji i Milanu, a kasnije je pohađao kazališni tečaj Karla Lautenschlagera u Minhenu. 22. prosinca 1910. otvara vrata svog Malog marionetskog kazališta u Šturju nedaleko Ajdovščine. Sve za kazalište pripremao je sam, osim kostima za lutke koje je izrađivala njegova supruga Pepa, koja je u početku uz njega jedina i glumila. Dvorana kazališta bila je njihova dnevna soba. Premijera Reccardinijeve igre “Mrtvac u crvenom kaputu” obilježava rođenje slovenskog lutkarskog kazališta. Nakon I. Svjetskog rata Klemenčić postaje voditelj Slovenskog marionetskog kazališta, prvog poluprofesionalnog kazališta u Kraljevini SHS. U siječnju 1920. u dvorani ljubljanskog Mestnega doma premijerno su izvedene Poccijeve “Čarobne gusle”. Nakon četiri godine i 15 premijera kazalište se gasi, a majstor Klemenčić se, duboko razočaran, okreće svojim slikarskim platnima. Nakon duge stanke kazalište vraća se kroz kazalište “Minijaturne lutke” koje svoj vrhunac doživljava postavljanjem “Doktora Fausta” 1938. godine. Iznimne zasluge Milana Klemenčića koji je slovensko lutkarstvo uvrstio na svjetski zemljovid, dokazuje i podatak da ga je UNIMA 1958. posthumno imenovala svojim počasnim članom.
Nakon svečanog otvorenja izložbe bit će izvedena predstava Doktor Faust Lutkovnog gledališča Ljubljana (13,00 i 19,00 sati). Izložba će biti otvorena do 10. svibnja 2013.
Impressum
Urednice
Jasminka Mesarić
Tatjana Grganović
Dizajn: Marko Jovanovac
Tisak Alea
Naklada (500 primjeraka)

Subota, 4. svibnja 2013.

“TRAGOM LUTKE”
izložba realizirana u suradnji s ULUPUH-om Muzej Slavonije Osijek / Arheološki muzej Trg Svetog Trojstva 2 12,00 sati

Autori : Ranka Radović, Margareta Peršić, Marijana Županić-Benić, Tihana Mikša Perković, Tihana Ostreš, Željka Horvat, David Peros- Bonnot, Zlatko Turković, Saša Jantolek, Josipa i Marijana Bronić
Protagonisti ove izložbe, lutke i njihovi tvorci, u galerijskom prostoru tragaju za značenjem lutke, njenim mogućnostima i interpretaciji.
Iako možda lutka sama po sebi sugerira neki drugi prostor, možda ponajprije prostor kazališne pozornice unutar kojeg zajedno s njome uranjamo u iluziju svijeta koju ona stvara, ili pak bi trebala biti u prodavaonicama dječjih igračaka čekajući na svog vlasnika… U ovom slučaju što nipošto nije slučaj već namjera lutka osvaja prostor galerije i tu čeka na svog posjetitelja čije će je oči pomno promotriti.
Namjera nam je izložbom ukazati na široki spektar umjetničkih osobnosti, ali i istovrijednost različitih autorskih pristupa i poetika. Autori su većinom
članovi ULUPUH-ove sekcije za kreaciju igračaka i lutaka, te članovi drugih ULUPUH-ovih sekcija, a čiji umjetnički izraz na neki način obilježava lutka, bilo kao tema, objekt, izražajno sredstvo, subjekt… ukazujući pritom na sveprisutnost i interdisciplinarnost lutkarskog medija.
Izložba «Tragom lutke» koncipirana je tako da propitkuje samu bit lutke, s različitih aspekata i autorskih poimanja, promatrajući je bilo kao igračku primarno namijenjenu igri djeteta ili pak izložak, instalaciju koja pobuđuje sjećanje na neko drugo vrijeme, pa do scenske lutke koja kroči kazališnim daskama, lutke koja je akter u filmu ili pak lik iz slikovnice.
Lutka koja inspirira i koja nema granica kako u svom djelovanju tako ni u umjetnostima, stoga se pojavljuje svugdje u svakodnevnom životu, filmu, televiziji, karnevalu, kazalištu, izložbi…
Autori svojim izloženim umjetničkim djelima otkrivaju tragove koje ostavlja lutka kročeći i obogaćujući umjetnost samu po sebi i život svakog čovjeka ponaosob.
Selma Lageroef « Emigrant»
“Zar lutka nije pratiteljica čovječanstva od njegovog najranijeg djetinjstva? Tko zna, koliko joj toga dugujemo?“… Zar nije u istom trenutku, kada i lutka oblikovana od grumena zemlje ili možda od zamotane trave, rođena i mašta, a s njom i igra, pjesništvo, lijepe umjetnosti? Zar nije sposobnost stvaranja ono najbolje što posjedujemo, ono na što smo najponosniji?»
Marijana Županić Benić
impressum
Urednice
Jasminka Mesarić
Tatjana Grganović
Dizajn: Marko Jovanovac
Tisak Alea
Naklada (500 primjeraka)

23. Susret lutkara i lutkarskih kazališta Hrvatske

23. susret lutkara i lutkarskih kazališta Hrvatske održan je u Zadru od 01. – 05. lipnja 2011. godine u povodu otvaranja novoobnovljene zgrade Kazališta lutaka Zadar.

22. Susret lutkara i lutkarskih kazališta Hrvatske

U susret SLUK-u: Zaplovite s nama u svijet gdje su lutke veliki ljudi, a ljudi malene lutke. Održat će se u Osijeku od 31. svibnja do 03. lipnja 2009. godine.

Informacije

Pokrovitelji SLUK-a
·MINISTARSTVO KULTURE REPUBLIKE HRVATSKE
·POGLAVARSTVO GRADA OSIJEKA
·Održavanje 22. SLUK-a participacijom dijela troškova pomogli su Osječko-baranjska županija i poglavarstva gradova sudionika.
·Idejno rješenje grafičkog znaka, simbola SLUK-a, darovao je DOROGHY DESIGN STUDIO, Zagreb.

Realizacija SLUK-a
·Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku

Organizacijski odbor 22. SLUK-a
·Dubravko Jelačić Bužimski – predsjednik
·Zdenka Mišura
·Iris Pavić
·Zrinka Kolak Fabijan
·Nikola Ćubela
·Jasminka Mesarić

Urednik programa 22. SLUK-a
·Zlatko Sviben

Stručni i ocjenjivački sud 22. SLUK-a
·Zlatko Bourek
·Zvonko Festini
·Marija Grgičević
·Vladimir Predmersky
·Brane Vižintin
·Osim Stručnog ocjenjivačkog suda predstave ocjenjuje i Dječji prosudbeni odbor.

Nagrade 22. SLUK-a
·Nagrada za najbolji dizajn rasvjete
·Nagrada za najbolju kreaciju lutaka i maski
·Nagrada za najbolju scenografiju
·Nagrada za najbolju scensku prilagodbu
·Nagrada za najbolju glazbu
·Nagrada za najbolju animaciju
·Nagrada za najbolju režiju
·Nagrada za najbolju predstavu u cjelini
·Nagrada za najbolji tekst
·Nagrada Dječjeg prosudbenog odbora
·Nagrada”Branko Stojaković” za ukupnu likovnost predstave koju tradicionalno dodjeljuje Kazalište lutaka Zadar
·Odsjek za povijest hrvatskoga kazališta HAZU dodjeljuje Povelju za promicanje hrvatske dramske književnosti na lutkarskoj sceni

Popratne priredbe
·Izložbe
·Predstavljanje monografije Dječje kazalište Branka Mihaljevića 1958. – 2008.
·Godišnja skupština HC UNIMA-e
Ove godine SLUK se pridužuje obilježavanju 80. obljetnice UNIMA-e. UNIMA – međunarodno udruženje lutkara – najstarija je međunarodna kazališna organizacija svijetu. Osnovana je 20. svibnja 1929. u Pragu. Svi lutkari svijeta ponosno obilježavaju 80. rođendan svoje udruge.

Raspored

Nedjelja, 31.5.

18:00 – Otvorenje izložbe Branko Stojaković i Dječje kazalište
Trg bana Josipa Jelačića – paviljon

18:30 – Svečano Otvorenje 22. SLUK-a
Dvorana Dječjeg kazališta

19:00 – Bajka o caru Saltanu
Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku – Dvorana Dječjeg kazališta

Ponedjeljak, 1.6.

09:30 – Gašpar i napitak zločestoće
Dječje kazalište Dubrava – Dvorana Dječjeg kazališta

11:30 – Regoč
Kazalište lutaka Zadar – Dvorana HNK

12:30 – Godišnja skupština HC UNIMA
Hotel Osijek

17:30 – Plakir
Zagrebačko kazalište lutaka – Dvorana HNK

19:30 – Vrag Mrak i Seljo Beljo
Dječja i lutkarska scena HNK u Varaždinu -Kavana HNK

Utorak, 2.6.

09:30 – Grašak na zrnu kraljevine
Tvornica lutaka Zagreb – Barutana

11:30 – Pustolovine Toma Sawyera
Mark Twain
Gradsko kazalište lutaka Rijeka – Dvorana Dječjeg kazališta

17:00 – Postojani kositreni vojnik
C.H. Andersen
Amatersko lutkarsko kazalište “L. Toporko” Samobor – Barutana

18:30 – Mala vila
Gradsko kazalište lutaka Split -Dvorana Dječjeg kazališta

19:30 – Predstavljanje monografije
Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku -Dvorana Dječjeg kazališta

21:00 – Cirkus Šardam
Danil Harms
Tigar Teatar Zagreb – Ljetna pozornica Trg bana Josipa Jelačića

Srijeda, 2.6.

09:30 – Žuto pače
N. Gernet – T. Gurewicz – D. Foretić
Hrvatsko kazalište Pečuh, Mađarska – Barutana

11:00 – Pčelica Maja
Waldemar Bonsels
Lutkovno gledališce Maribor, Slovenija – Dvorana Dječjeg kazališta

16:00 – Predstavljanje Studija glume i lutkarstva
Studij glume i lutkarstva UAOS – Dvorana Dječjeg kazališta

18:30 – Šuma striborova
Ivana Brlić Mažuranić
Lutkarsko kazalište Mostar, BIH – Dvorana Dječjeg kazališta

19:30 – Podjela nagrada i zatvaranje 22. SLUK-a
Dvorana Dječjeg kazališta

Povijest

Poštovani i dragi lutkarski prijatelji!

Nakon kratka prekida naših već odavno zakazanih osječkih proljetnih susreta, u kojemu nas je ugostilo Gradsko kazalište lutaka u Splitu, a u lijepoj prigodi useljenja u njihovu novu kazališnu kuću, evo nas opet u Osijeku. Ovdje vas svi zajedno očekujemo s velikom radošću, nadajući se da ćete se osjećati ugodno, a mi ćemo se potruditi da budemo dobri domaćini, želeći da uživate u predstavama i druženjima.

U ime vašega domaćina, Dječjega kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku, izražavam vam srdačnu dobrodošlicu!

Jasminka Mesarić

Lutke putuju u Osijek
Svake druge godine lutke putuju u Osijek. Putuju iz svojih matičnih kazališta u Zagrebu, Rijeci, Zadru i Splitu. Putuju još od one davne 1977. godine kada je skupina lutkarskih entuzijasta i stvaralaca odlučila napraviti bijenalni susret lutkarskih kazališta Hrvatske. Prije toga se, od 1969. godine u Opatiji, od prvoga susreta hrvatskih lutkara pod nazivom «Jesen u Opatiji – lutke za djecu i odrasle», promijenilo nekoliko adresa, da bi se od 1977. godine lutkari skrasili u Osijeku.

Da, više od trideset godina lutke putuju u Osijek. Iznose ih iz podruma, garderoba i spremišta, tovare u kamione, kombije i prtljažnike osobnih automobila. Slažu uredno jedne pokraj drugih, ili jedne na druge, ovisno o prostoru, sve te kraljeve, prinčeve, vile, princeze, klaunove, vragove, patuljke, vještice, divove, čarobnjake, anđele. Neke male i trbušaste, s dobroćudnim osmijehom, neke izdužene i krakate, s tužnim očima. S velikim nosovima, još većim ušima, s malim ustima u kojima često nema zubi. Dječake i djevojčice, tate i mame, djedove i bake, nalik na one u susjedstvu ili vlastitom domu. Zatim gomile kućnih ljubimaca i divljih zvijeri: mačke i pse u šarenim kostimima, zečeve, miševe, lisice sa šeširima i kapama, ribe i kitove s naočalama, medvjede, lavove, vukove i slonove u svečanim odijelima i šarenim haljinama, sve vrste cvijeća, pernatih i krilatih spodoba s kljunovima jarkih boja, nebeska tijela i jezovita podzemna bića.

Sav taj panoptikum figura od drveta, lima, spužve, čelika, plastike i papira, omotanih tkaninama svih kakvoća i uzoraka, punih vijaka, žica, konopa, letvica i konaca. Leže naslagane lutke poput cjepanica i njihovi se udovi i glave beživotno tresu i ljuljaju dok kotači prevaljuju kilometre po asfaltnim prometnicama prema Osijeku. Jer sve te lutke tamo putuju.

S njima putuju i njihove «duše», glumci od krvi i mesa, zavaljeni u sjedalima autobusa i osobnih automobila. Razgovaraju, smiju se, pjevaju ili drijemaju, zaokupljeni problemima svakodnevnog života. Samo prividno ta su dva svijeta odvojena, odajući dojam da nemaju ništa zajedničko, niti da im se putovi dotiču. No oni su tkivo istog organizma ili, kako bi William Shakespeare rekao, «tvar od koje sastavljeni su snovi i njihov život snovima se zaokružuje». Teatarski univerzum osuđen na zajedništvo, istovremeno krhak poput balona od sapunice i snažan poput čeličnog kaveza.

Onog trenutka kad se nađu skupa na scenskom prostoru posvećenom igri mašte i snova, postaju jedno. Odvode nas u začaranu teatarsku kutiju u kojoj je prednja strana otvorena da igru svi vide, ali je ne mogu dodirnuti iskvarene stvari odraslog svijeta. U mrtva tijela lutaka ulazi dah, gesta i govor glumca; sve odjednom oživljuje i pokreće se u tom prostoru eksteritorijalne čistoće. Počinje igra lutkarske umjetnosti koja djeluje na osjetila gledatelja stvarajući uvjerenje da se svijet pomiče u dobrom smjeru.

Mudri Honoré de Balzac svojevremeno je, govoreći o ljubavi, rekao da je »trajna ljubav ona koja je u stanju snagu dvaju bića uvijek držati u ravnoteži«. Možda je to i najljepša definicija one ljubavi i strasnog zagrljaja koji drži lutku i glumca uvijek u zanosu zajedničke igre. Ona je trajna, bez nje nema lutkarske magije. I zato glumci i lutke svake druge godine putuju u Osijek na zajedničku svečanost SLUK-a.
Sretan vam put i dobro nam došli.

Dubravko Jelačić Bužimski

Kratka povijest SLUK-a
Prvi susret lutkara održan je u listopadu 1969. u Opatiji, sa željom i idejom da hrvatska profesionalna kazališta pokažu svoja najbolja ostvarenja, razmijene iskustva u organiziranim razgovorima, ali da se i dobro zabave u neformalnim druženjima. I tako je počelo. U galeriji “Juraj Šporer” susrela su se tri kazališta – Zagrebačko kazalište lutaka, Kazalište lutaka Zadar i Kazalište lutaka “Domino” iz Rijeke. Entuzijastički je susret održan i sljedeće godine u slavonskoj metropoli, Osijeku, kada su se trima kazalištima pridružili Lutkarsko kazalište “Pionir” iz Splita i Dječje kazalište “Ognjen Prica” iz Osijeka, koje je tada proslavljalo 20 godina rada i postojanja. Sljedeći susret održan je u Rijeci, a četvrtom je domaćin bio Zadar. Potom je uslijedio Zagreb koji je peti SLUK ugostio 1975. No kako se dogodila stanka, a želja da se SLUK ne ugasi bila je dovoljno jaka, osječko kazalište i Zajednica kulturnih djelatnosti Općine Osijek 1977. osnivaju Susret lutkara i lutkarskih kazališta Hrvatske. Pomognuti od svih kazališta lutaka u Hrvatskoj, ustoličili su bijenalnu manifestaciju koja traje do danas, tek s jednim prekidom, 1991. godine kada je SLUK održan u Zadru.

Već drugi susret u Osijeku donio je novinu – nagrade za mnoge kategorije lutkarskog umjetničkog stvaralaštva. O najboljoj predstavi i dalje odlučuje i Dječji žiri, a najbolja se ukupna likovnost nagrađuje nagradom “Branko Stojaković” koju dodjeljuje Kazalište lutaka Zadar. Lutkare nagrađuje i Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU Poveljom za promicanje hrvatske dramske baštine na lutkarskoj sceni. Tijekom godina SLUK je sve uspješniji i bolji, sadržajem dakako, pa je postao neizostavan na hrvatskoj lutkarskoj sceni. Čak i šire jer ugošćuje kazališta iz susjednih zemalja, Slovenije, Mađarske, BiH, SiCG, ali i Češke, Poljske i Slovačke.

U povijesti SLUK-a bilo je lijepih i tužnih trenutaka. Teških kada su susrete napuštali zaslužni ljudi od struke i prijatelji manifestacije: Branko Stojaković, Pavle Blažek, Ivan Balog. Posljednji je oproštaj bio s Marinom Carićem, rano preminulim redateljem, s kojim su se lutkari oprostili početkom 19. SLUK-a. Oproštaj su obilježili izložbom posvećenom njegovu radu “Glavno da se lipo sni…”… No tužno zamjenjuje lijepo, lijepim sjećanjima Osijek, kao domaćin, zrači radošću metropole lutkara i ponosan je na to. A dobre vibracije daju gosti i na tome smo im zahvalni.

Jer, malo je tko od početnih entuzijasta slutio koliko će Susret lutkara i lutkarskih kazališta značiti za razvoj lutkarstva u gradu na Dravi te koliko će Dječje kazalište imati udjela u razvoju lutkarstva u Hrvatskoj kojoj pruža postojanost stručne razmjene različitih iskustava.

Nagrade

Stručni ocjenjivački sud 22. SLUK-a u sastavu:
Zlatko Bourek
Marija Grgičević
Vladimir Predmersky
Branko Vižintin
donio je jednoglasnu odluku o dodjeli nagrada 22. SLUK-a, i to:

Nagrada za najbolji dizajn rasvjete
Ivo Nižić
za predstavu Regoč
Kazališta lutaka Zadar

Nagrada za najbolju kreaciju lutaka i maski
Vesna Balabanić
za predstavu Regoč
Kazališta lutaka Zadar

Nagrada za najbolju scenografiju
Aleksandra Zubova
za predstavu Bajka o caru Saltanu
Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku

Nagrada za najbolju scenografiju
Aleksandra Zubova
za predstavu Bajka o caru Saltanu
Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku

Nagrada za najbolju scensku prilagodbu
Matko Botić
za predstavu Pustolovine Toma Sawyera
Gradskog kazališta lutaka Rijeka

Nagrada za najbolju glazbu
Tamara Obrovac
za predstavu Regoč
Kazališta lutaka Zadar

Nagrada za nabolju animaciju
Božena Delaš za ulogu Toma Sawyera
u predstavi Pustolovine Toma Sawyera
Gradskog kazališta lutaka Rijeka
Snježana Ivković za ulogu Tkalje
u predstavi Bajka o caru Saltanu
Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku
Alin Majica za uloge Crvenokose i Govoreća vrata
u predstavi Mala vila
Gradskog kazališta lutaka Split
Almira Štifanić za ulogu Hucleberry Fynna
u predstavi Pustolovine Toma Sawyera
Gradskog kazališta lutaka Rijeka

Nagrada za najbolju režiju
Joško Juvančić
za predstavu Plakir
Zagrebačkog kazališta lutaka

Nagrada za najbolju predstavu u cjelini
Pustolovine Toma Sawyera, Gradskog kazališta lutaka Rijeka

Nagrada za najbolji tekst
nije dodjeljena

Nagrada Branko Stojaković za ukupnu likovnost predstave
(tradicionalno dodjeljuje Kazalište lutaka Zadar)

Bajka o caru Saltanu
Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku

Nagrada dječjeg prosudbenog odbora dodijeljena je predstavi:
Bajka o caru Saltanu, Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku

Odsjek za povijest hrvatskog kazališta HAZU dodjeljuje povelju za promicanje hrvatske dramske književnosti na lutkarskoj sceni:

Dječjem kazalištu Dubrava za predstavu Gašpar i napitak zločestoće Pave Marinkovića
Kazalištu lutaka Zadar za predstavu Regoč Ivane Brlić Mažuranić
Zagrebačkom kazalištu lutaka za predstavu Plakir Marina Držića
Gradskom kazalištu lutaka Split za predstavu Mala vila, prema hrvatskoj narodnoj priči
Lutkarskom kazalištu Mostar za predstavu Šuma Striborova Ivane Brlić Mažuranić
Priznanja za dugogodišnji rad u lutkarstvu dodjeljene su Dunji Adam, Maji Vučemil, Zlatku Košti, Ivi Nižiću i Nereu Druskovichu.

Ne propustite obavijesti o predstavama i događanjima

Back To Top
X