Uspješno završena mini turneja Bugojno-Maribor-Ljubljana
Dječje kazalište Branka Mihaljevića uspješno je završilo svoju mini turneju Bugojno – Maribor – Ljubljana. Naime, na ovaj put krenuli smo s predstavom Petera Kusa i Urše Adamič Nezaboravak i odigrali ju na X. bugojanskom lutkarskom bijenalu, X. lutkarskom bijenalu u Mariboru, te premijerno na slovenskom jeziku u Lutkovnom gledališču Ljubljana. U pripremama za premijernu izvedbu u Ljubljani zatekla nas je i vesela vijest da smo u Bugojnu osvojili i, jednu od glumcima najvažnijih nagrada, za najbolju predstavu, onu dječjeg žirija. Ravnatelj i glumac Ivica Lučić kaže: „Na deseto Bugojansko lutkarsko bijenale ove smo godine doslovce dojurili, odjurili i pobijedili. Nije zabuna, upravo tim redoslijedom događanja. Naime, isti dan smo dan dojurili i odigrali predstavu, a sutradan ujutro odjurili ne uspjevši pogledati niti jednu od predstava na programu jer smo nastavljali put prema Mariboru. Ovaj dio o pobjedi na tom međunarodnom festivalu saznali smo tek u Sloveniji. Ponosan sam što je naša predstava NEZABORAVAK dobila nagradu dječjeg žirija (koju priželjkuju svi oni koji na takvim festivalima sudjeluju) jer je to dokaz da se djeci može svidjeti predstava u kojoj tematika nije „ružičasta“ i nema sretan kraj, i da, koja ima na kraju priče smrt voljene osobe. Da smo doprli do srca dječje publike prepoznali smo već tijekom izvedbe jer su njihove reakcije tijekom predstave bile točno onakve kakve mi mislimo da bi trebale biti što znači da su pozorno pratili sve što se odvijalo na sceni. Smijali su se kad je bilo smiješno i zašutjeli kad je trebalo. Bilo kako bilo, čini se da nam Bugojno „leži“ jer dva put za redom iz ovoga grada donosimo nagradu (prije dvije godine tamo su, za najbolje glumačko ostvarenje, nagrađeni Ivica Lučić i Inga Malidža za uloge u Devetoj ovčici).
Ulogu Lučkine majke igra iskusna Aleksandra Colnarić koja je istaknula kako igranje predstave na stranom jeziku nije lako jer zahtjeva mnogo pripreme i izrazito veliku koncentraciju, budući da je riječ o jeziku koji nitko od nas glumaca ne govori (iako joj ovo nije prvo iskustvo, igrala je Anicu i Danicu na njemačkom). Čak i kad se predstava igra na materinjem jeziku dogodi se blokada, pojašnjava, a na stranom jeziku je problem što imaš samo znanje tog teksta bez konteksta i ne možeš se lako „izvući“ improvizacijom. No, našalila se, ipak smo bolji nego Andrija i Anđelka kada putuju u Sloveniju, dobili smo pohvale publike, nakon predstave prilazili su nam roditelji zahvalni smo učinili taj napor i odigrali predstavu na njihovom jeziku te uspjeli prenijeti emociju ove teške tematike i publici u Sloveniji.
Za razliku od kolegice Sandre, mladoj Kristini Kovačević (unučica Lučka) ovo je prvo iskustvo igranja predstave na stranom jeziku. Kovačević je istaknula kako joj je bio popriličan izazov u kratkom vremenu pokušati što bolje savladati jezik. Nema improvizacije što se tiče teksta, bilo je uvijek treme i uzbuđenja, ali kao i uvijek potrudila se, u danim okolnostima, dati najbolje od sebe. „Mislim da je publika uživala, a mi smo se vratili kući bogatiji za još jedno iskustvo“, zaključila je Kovačević.
Ravnatelj Lučić, pohvalio je i tehničku službu koja je odradila izvrstan posao i na tri vrlo različite pozornice, sa različitim tehničkim mogućnostima u samo nekoliko dana uspjela predstavu „odvoziti“ bez pogreške!