{"id":3798,"date":"2020-03-19T11:49:18","date_gmt":"2020-03-19T10:49:18","guid":{"rendered":"http:\/\/www.djecje-kazaliste.hr\/?p=3798"},"modified":"2020-03-27T12:22:23","modified_gmt":"2020-03-27T11:22:23","slug":"svjetski-dan-kazalista-za-djecu-i-mlade-20-ozujka","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.djecje-kazaliste.hr\/en\/hrvatski-svjetski-dan-kazalista-za-djecu-i-mlade-20-ozujka\/","title":{"rendered":"Svjetski dan kazali\u0161ta za djecu i mlade 20. o\u017eujka!"},"content":{"rendered":"<p><strong>20. o\u017eujka obilje\u017eavamo Svjetski dan kazali\u0161ta za djecu i mlade<\/strong><\/p>\n<p>Svjetski dan kazali\u0161ta za djecu i mlade trebao se proslaviti u Rijeci 20. o\u017eujka i ovogodi\u0161nji doma\u0107ini, Gradsko kazali\u0161te lutaka Rijeka isplanirali su sve do najsitnijeg detalja. Na \u017ealost, trenutna situacija sprije\u010dila nas je da u\u017eivamo u tome. I na\u0161e malo donjogradsko kazali\u0161te do daljnjeg je zatvoreno za publiku, ali zato vam donosimo poruke na\u0161eg Darija Harja\u010deka i me\u0111unarodnu poruku Yoshija Oidae i nadamo se \u0161to skorijem povratku gledatelja u kazali\u0161ta!<br \/>\nHrvatska poruka:<\/p>\n<p>Danas se diljem svijeta slavi Dan kazali\u0161ta za djecu i mlade. Slavi, ponovit \u0107u tu rije\u010d jer mo\u017eda ona upravo najbolje opisuje ono \u0161to kazali\u0161ni \u010din zapravo jest \u2013 slavlje. Kazali\u0161na je predstava doga\u0111aj koji izmi\u010de stvarnosti. Ona je pukotina u vremenu u kojoj se sva vremena i svi prostori predaju nekoj nepredvidivoj logici. Zato \u010desto kazali\u0161te uspore\u0111ujemo sa snom. I san, kao i kazali\u0161na predstava zapo\u010dinje (uglavnom) iz mraka. Mrak obilje\u017eava po\u010detak slobodne volje na\u0161e ma\u0161te da stvari vidi druga\u010dije, da \u010dinjenice, doga\u0111aje, ljude, pse, ptice, rije\u010di poslo\u017ei u samo sebi svojstvene, zaigrane vrtloge.<\/p>\n<p>Slavlje podrazumijeva jo\u0161 jednu stvar \u2013 a to je bliskost. Te\u0161ko je slaviti u samo\u0107i. Kazali\u0161te ne podnosi samotnost. Ono \u017eivi od zajedni\u0161tva. Kazali\u0161te je umjetnost trenutka i da bi se predstava mogla odvijati iz trenutka u trenutak, nu\u017eno je da svaki kota\u010di\u0107 predstave ima vjeru u zajedni\u010dki \u010din. I zato bih volio da u ovoj poruci povodom Dana kazali\u0161ta za djecu i mlade, poku\u0161am osvijesti svim mladim gledateljima kako \u010darolija kazali\u0161ta po\u010diva na mnogim vama nevidljivim ljudima. Kada se nakon \u010ditanja ove poruke ugase svjetla, jedan \u0107e majstor rasvjete upravo hrabro odvojiti sve nas od na\u0161e svakodnevice, kad \u010dujete prvi glazbeni broj, morate znati da je ton-majstor to napravio na sekundu to\u010dno i tako omogu\u0107io glumcima da sigurno kro\u010de zacranom stazom predstave. Kada pogledate oko sebe, shvatit \u0107ete da sjedite u o\u010di\u0161\u0107enoj dvorani koju su za vas uredile vrijedne \u010dista\u010dice \u2013 one iste \u010dista\u010dice koje su se mo\u017eda, za vrijeme proba, uvukle u gledali\u0161te i svojim diskretnim reakcijama ohrabrivale glumce na sceni. Ne zaboravimo i domare koji su se pobrinuli da vam u dvorani ne bude hladno, ali ni prevru\u0107e, niti garderobijerke koje su glumcima pripremile kostime. Ne zaboravimo ni scensku tehniku koja je prije predstave crnu rupu pozornice pretvorila u \u010darobni prostor kojim \u0107e hodati pri\u010da, ne zaboravimo ni inspicijente koji \u0107e poput dirigenata uskladiti ulaske i izlaske glumaca na scenu. I svi ti ljudi ovdje su upravo sada, skriveni od na\u0161ih o\u010diju da bismo mogli u\u017eivati u veli\u010danstvenosti kazali\u0161ne iluzije, iluzije koja se doga\u0111a pred nama, neposredno i neponovljivo. Kroz godine rada u kazali\u0161tu, najvi\u0161e me fascinira upravo to \u0161to toliko rijetko nailazim na ljude koji tek \u201eodra\u0111uju svoj posao\u201c. Kazali\u0161ta su mjesta prepuna ljubavi. Ta je ljubav preduvjet da se publici ponudi ono bez \u010dega je svaka predstava bezvrijedna \u2013 a to je iskrenost. U kazali\u0161tu \u010desto koristimo termin \u2013 \u201eprela\u017eenje rampe\u201c. Taj termin ozna\u010dava vje\u0161tinu glumaca kojom \u010dine da publika povjeruje njihovoj izvedbi. Grubo je to sad re\u010deno \u2013 \u201eprela\u017eenje rampe\u201c prvenstveno je termin srca. Da bi slavlje zvano kazali\u0161na predstava ispunila svoju svrhu, glumac mora podi\u0107i rampu svojeg srca u nadi da \u0107e gledatelj u\u010diniti isto. U iskrenoj nadi da je sve spremno za taj trenutak, predla\u017eem da se ugasi svjetlo pa da svi zajedno odemo u vremenski procjep zvan predstava kako bi tamo razgovarali srcem.<\/p>\n<p><strong>Dario Harja\u010dek<\/strong><br \/>\n<strong>hrvatski redatelj<\/strong><\/p>\n<p>Me\u0111unarodna poruka:<br \/>\nKad sam bio dijete, od samog ro\u0111enja, opona\u0161ao sam svoje roditelje cijelo vrijeme i tako sam se razvijao. Kako hodati, kako jesti i kako govoriti \u2013 sve sam to nau\u010dio opona\u0161aju\u0107i svoje roditelje. Kad sam bio dovoljno star za to, nau\u010dio sam i\u0107i u kazali\u0161te, kamo su me vodili moji roditelji. Za mene je kazali\u0161te bilo zemlja magije. Spu\u0161teni zastor bio je prvo \u0161to biste vidjeli kad ste u\u0161li u kazali\u0161te. Sje\u0107am se kako sam napeto \u010dekao da se zastor podigne, pitaju\u0107i se \u0161to se krije iza tog spu\u0161tenog zastora. Kad se zastor kona\u010dno digao, ukazao se svijet snova \u0161to su ga stvarale kulise, svjetla i kostimi. Jednom je to bio prizor stvoren tako da izgleda kao ne\u0161to iz stvarnog svijeta, a ponekad \u010dudesan krajolik, nemogu\u0107 u stvarnom svijetu. Bili su tu izvo\u0111a\u010di u najrazli\u010ditijim kostimima, plakali su, smijali se, pjevali i plesali. Za vrijeme pauze \u010dulo se lupanje i \u017eamor. Ako je kazali\u0161te bilo maleno, a ja sjedio u prvom redu, mogao sam mal\u010dice podi\u0107i zastor i zaviriti ispod njega. Iznena\u0111ivala me brzina kojom se scena mijenjala zbog velikih kulisa koje su vukli uokolo i razmje\u0161tali. A zatim, kad bismo se vratili ku\u0107i, igrao bih se opona\u0161aju\u0107i glumce. Najvi\u0161e sam volio biti samuraj. Nacrtao bih si mu\u017eevne obrve, napravio periku, zgrabio ma\u010d od bambusa i s prijateljima se igrao borbe ma\u010devima. Kad sam krenuo u sedmi razred, ve\u0107 sam izra\u0111ivao makete pozornice: okretnu pozornicu, pozornicu s rasvjetom od minijaturnih \u017earulja\u2026 I, naravno, poku\u0161avao izvesti izmjene prizora.<\/p>\n<p>Na krilima tih iskustava iz rane mladosti pridru\u017eio sam se profesionalnoj kazali\u0161noj dru\u017eini. Ali tada nije postojao studij suvremenog kazali\u0161ta. Oti\u0161ao sam u\u010ditelju koji je bio stru\u010dnjak za tradicionalno kazali\u0161te i u\u010dio kazali\u0161ne tehnike koje se tradicionalno prenose na nove nara\u0161taje. U okvirima tradicionalnog kazali\u0161ta, u\u010diti zna\u010di opona\u0161ati sve \u0161to u\u010ditelj radi i truditi se da bude\u0161 isti kao u\u010ditelj. A onda sam jednog dana neo\u010dekivano dobio priliku raditi s Peterom Brookom. Na prvom smo satu radili improvizaciju, s \u010dime se nikad prije nisam susreo. Kad mi je rekao da improviziram, nisam imao pojma \u0161to da radim pa sam po\u010deo izvoditi pokrete koji su bili kombinacija svih onih tradicionalnih pokreta \u0161to sam ih nau\u010dio u Japanu. No Brook mi je jednog dana dao poruku na papiri\u0107u u kojoj je pisalo: \u201ePrestani opona\u0161ati tradicionalno japansko kazali\u0161te.\u201c Bio je to pravi udarac, osje\u0107ao sam se kao da sam ba\u010den u ogromni ocean sasvim sam. Nisam se mogao ni za \u0161to uhvatiti, bio sam kao olupina broda izlo\u017eena na milost i nemilost valova. Ali u tom sam trenutku prvi put po\u010deo razmi\u0161ljati o stvaranju. Shvatio sam da moj posao nije tek reproducirati ne\u0161to \u0161to ve\u0107 postoji, kao \u0161to to \u010dini tradicionalno kazali\u0161te, nego stvarati svoj izri\u010daj. A stvarati ne zna\u010di stvarati ne\u0161to iz ni\u010dega, kao \u0161to to \u010dini Bog, nego opona\u0161ati ne\u0161to \u0161to ve\u0107 postoji i zatim oti\u0107i korak dalje. Na Van Gogha je utjecala \u0161kola Ukiyo-e, Picasso je bio nadahnut afri\u010dkom umjetno\u0161\u0107u, a Miro kineskim pismom: sve je razvoj koji po\u010dinje od ne\u010dega \u0161to postoji otprije.<\/p>\n<p>Put koji sam izabrao vjerojatno je ba\u0161 takav. Na po\u010detku svog \u017eivotnog puta opona\u0161ao sve \u0161to sam vidio i \u010duo u kazali\u0161tu, a zatim sam se trudio napraviti korak vi\u0161e. A to me iskustvo odvelo na \u017eivotno putovanje kroz kazali\u0161te i dalje od njega.<\/p>\n<p><strong>Yoshi Oida<\/strong><br \/>\n<strong>japanski glumac, re\u017eiser i pisac koji \u017eivi i radi u Francuskoj<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>20. o\u017eujka obilje\u017eavamo Svjetski dan kazali\u0161ta za djecu i mlade Svjetski dan kazali\u0161ta za djecu i mlade trebao se proslaviti u Rijeci 20. o\u017eujka i ovogodi\u0161nji doma\u0107ini, Gradsko kazali\u0161te lutaka Rijeka isplanirali su sve do najsitnijeg detalja. Na \u017ealost, trenutna situacija sprije\u010dila nas je da u\u017eivamo u tome. I na\u0161e malo donjogradsko kazali\u0161te do daljnjeg&hellip;<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":3822,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"post_series":[],"class_list":["post-3798","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-nekategorizirano","entry","has-media"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.djecje-kazaliste.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3798","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.djecje-kazaliste.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.djecje-kazaliste.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.djecje-kazaliste.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.djecje-kazaliste.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3798"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.djecje-kazaliste.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3798\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3823,"href":"https:\/\/www.djecje-kazaliste.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3798\/revisions\/3823"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.djecje-kazaliste.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3822"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.djecje-kazaliste.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3798"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.djecje-kazaliste.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3798"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.djecje-kazaliste.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3798"},{"taxonomy":"post_series","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.djecje-kazaliste.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/post_series?post=3798"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}