Hlapićev bijeg od kuće isprva je lagan kao dječja igra, ali postepenim vještim zapletom putovanje postaje prepuno neprilika i opasnosti preko kojih zbiljski život pokazuje svoje realno i nemilo lice. Svim spoznajama ljudskog zla, poroka i nesreće lik Hlapića se hrabro suprotstavlja svojim vedrim optimizmom i požrtvovnom hrabrošću.Preko glavnog lika autorica zagovara moralne snage ljudskog poštenja i marljivosti kao temeljne vrline koje čovjeka spašavaju i uzvisuju nad životne nedaće. Glavne likove autorica stvara na način da su bliski dječjem svijetu, ali ujedno dječji likovi i odraslima otkrivaju njihove vlastite greške i mane, te im postupno otkrivaju ljepotu i bezazlenost neiskvarenog dječjeg pogleda na stvarnost.
Hrvojka Mihanović – Salopek
Malim čitateljima
Ovo je pripovjest o čudnovatom putovanju šegrta Hlapića. Hlapić je bio malen kao lakat, veseo kao ptica, hrabar kao Kraljević Marko, mudar kao knjiga, a dobar kao sunce. A jer je bio takav, zato je sretno isplivao iz mnogih neprilika. Hlapićevo putovanje bilo je isprva tako lako kao dječja igrarija, pa će čitatelji na početku ove knjige reći : “ Što će Hlapiću tolika mudrost i tolika hrabrost na ovako laku putovanju ? No poslije je Hlapićevo putovanje bivalo sve teže i sve opasnije, kako to već češće biva . Pa kad čitatelji ugledaju maloga Hlapića u velikoj pogibelji i teškim neprilikama, reći će oni : “ Zaista je dobro učinio Hlapić što je za svaku sigurnost ponio sa sobom puno dobrote, mudrosti i hrabrosti kad se u ranu zoru otputio u svijet “Pa upravo zato svršilo se na koncu sve onako kako je najbolje bilo.No zato ipak neka nitko ne pobjegne od svoje kuće. Nikome nije tako zlo kako je bilo Hlapiću kod majstora Mrkonje, a bogzna bi li svaki bio takve sreće na svom putu kao Hlapić. Čudit ćete se ionako da se i po njega sve tako dobro svršilo. Sjedite dakle na prag i čitajte
Ivana Brlić Mažuranić
Ivana Brlić – Mažuranić rođena je u Ogulinu 18. travnja 1874. Obitelj Mažuranić dala je hrvatskoj književnosti nekoliko pisaca. Ivanin djed Ivan Mažuranić bio je pjesnik i političar, a njegov brat Matija Mažuranić bio je književnik. I sin Matije Mažuranića Fran Mažuranić bio je književnik. Otac Ivanin, Vladimir Mažuranić, također se u mlađim danima bavio književnošću.
Živjela je u Karlovcu i Zagrebu, a nakon udaje za Vatroslava Brlića živi sa svojom brojnom obitelji u Slavonskom Brodu. Bila je vrlo obrazovana, poznavala je francuski, ruski, njemački i engleski jezik, ali najviše je voljela svoj hrvatski jezik i o njemu govorila kao o jeziku koji je njezinu srcu najbliži. Na tom divnom jeziku njezina je mašta stvorila djela čudesne ljepote.
Pisala je pjesme, priče i romane za djecu. U njima žive stvarna i nestvarna bića, a čudo je ravnopravno sa zbiljom. Najbolja su joj djela roman Čudnovate zgode šegrta Hlapića i zbirka bajki Priče iz davnine.
Zovu je hrvatskim Andersonom, djela su joj prevedena na mnoge strane jezike, a bila je i pva žena članica Jugoslavenske, danas Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Umrla je u Zagrebu 21. rujna 1938. Počiva u arkadama na Mirogoju, u grobnici obitelji Mažuranić.
Ana Tonković Dolenčić rođena 1974.u Zagrebu gdje maturira u Klasičnoj gimnaziji i diplomira na Akademiji dramske umjetnosti,smjer dramaturgija. Profesiju preispituje kroz rad u marketinškim agencijama kao copywriter, pisanjem o kazalištu u emisiji “Lica i sjene” na Hrvatskom radiju, a na Hrvatskoj televiziji i dalje piše scenarije emisija za djecu i mlade.
Sudjelovala je u međunarodnom programu za mlade pisce Interplay u Berlinu, a tekstove joj rado izvode polaznici amaterskih kazališnih skupina. Kao slobodni umjetnik u svojstvu dramaturga, autora ili koautora surađivala je u Teatru ITD (Trainspotting, Alisa) HNK Split (Plinska Boca, Marlene Dietrich), HKK Zadar (Hollywood), ZKM (Baltazar),teatru Žar ptica (Ezop Cabaret), GKM Split (Carevo novo ruho), HNK Rijeka (Hamlet), DK Gavella (Paraziti, Opasne veze, Revizor), na Splitskom ljetu (Mandragola), Zagrebačkom kazalištu lutaka (Čarobna frula), Dubrovačkim ljetnim igrama, (Ondine) kazalištu “Marin Držić” (Mali princ), HNK Zagreb (Opera za tri groša) itd. Živi u Zagrebu i mama je dvoje djece.
Ivan Leo Lemo kazališni redatelj, rođen u Splitu, živi u Zagrebu. Diplomirao režiju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu s dekanovom nagradom. Trenutno student poslijediplomskih kulturalnih studija.
Osim kao redatelj radi i kao autor ili koautor dramskih tekstova. Režirao je tridesetak dramskih i opernih predstava u Hrvatskoj (u kazalištima Gavella, &TD, HNK Zagreb, HNK Split, HNK Osijek, HNK Ivan pl. Zajc, Gradsko kazalište mladih Split, Kazalište Marina Držića, Hrvatska kazališna kuća Zadar, Kazalište Žar ptica…) te Makedoniji i Srbiji. Nagrađivana predstava «Marlene» u kojoj je koautor teksta, redatelj i scenograf gostovala je u Venezueli, Americi, Bugarskoj, Italiji…
Inspiraciju pronalazi u Vedama.
Vesna Režić 1974. rodjena u Splitu
1997. diplomirala scenografiju na Accademia di belle arti Macerata. 1998. postdiplomski u Rimu i početak predivnog kazališnog iskustva do 2008. napravila 40 tak predstava, upoznala mnogo ljudi, dobila 3 nagrade i oduševila se životom.
Mirjana Zagorec rođena je1965.u Zagrebu gdje je završila Studij dizajna tekstila i odjeće. Do sada je napravila oko 170 kostimografija u gotovo svim hrvatskim kazalištima te nekoliko stranih produkcija od kojih izdvaja musical Chicago u St. Petersburgu. Dobitnica je tri Marulićeve nagrade za kostimografiju. Prvu suradnju s Dječijim kazalištem u Osijeku ostvarila je prije 12 godina.
Tamara Curić nakon završene Škole za balet, ples i ritmiku diplomirala je 1995.g. na Vlaamse Dansacademie, Brugge(Belgija). Od 1988 radi kao profesionalni plesač u nekoliko kompanija u Hrvatskoj i Evropi.Kao koreograf sudjeluje na koreografskim platformama u Belgiji i jedna je od osnivača Platforme mladih koreografa u Hrvatskoj , a od 2000.g. umjetnička je direktorica Plesnog centra TALA. Danas radi kao plesač, pedagog i koreograf u Hrvatskoj.
Zvonimir Dusper, široj javnosti poznatiji kao Dus, rođen je 1972. godine u Zagrebu. Interes za informatiku prirodno ga vodi prema suvremenoj digitalnoj glazbenoj produkciji te već sredinom 90-tih postaje jedan od najtraženijih hrvatskih producenta novije generacije. Kroz to razdoblje upoznao je gotovo sve glazbene stilove i faze glazbene produkcije i izvedbe, surađujući pritom s velikim brojem hrvatskih glazbenika raznih izričaja – od hrvatskog new age pionira Mateja Meštrovića, preko Mayalesa, Songkillersa, Cubisma i dance ikone 90tih I Bee pa sve do legendarnih pjevača kao što su Oliver Dragojević, Gabi Novak, Stjepan Đimi Stanić…
Dus je kao klavijaturist i DJ nastupao na brojnim domaćim i svjetskim pozornicama, od kojih treba istaknuti onu iz Glastonburya, gdje je 2000-te s partnerom Eddyem Ramichem nastupao na najvećem svjetskom open-air festivalu.
Scenskom se glazbom bavi od 1998. godine. Najviše je surađivao s Ivanom Leom Lemom (Trainspotting, Plinska boca, Alisa, Gola Europa, Ezop cabare, Carevo novo ruho, Kurve, Tramvaj zvan želja), te po jednom s Krešimirom Dolenčićem (Zlatno tele – zvučni efekti), Studiom TALA (From the life of baloon) i Sašom Broz (Far out). Od 2004. godine Dus radi u hrvatskom uredu tvrtke IDM Music sa sjedištem u New Yorku. Kao glazbeni producent i kreativni menadžer IDM musica Dus surađuje sa najvećim hrvatskim medijskim i marketinškim kućama (RTL, NOVA TV, T Com, VIP Net, Ring Multimedija i druge)
Miljenko Bengez rođen je 21.5.1972. u Zagrebu gdje je završio osnovnu muzičku i srednju elektrotehničku školu.Kazališni rad započinje 1988. kao plesač plesnog ansamla GK Komedija, a 1993. započinje s radom na rasvjeti u GK Komedija. Od 1995. radi u Teatru &TD kao majstor rasvjete. Od 2000. godine ima status oblikovatelja svjetla pri ULUPUH-u.
U svojoj radnoj biografiji ima 80 light design-a kazališnih predstava, 12 koncerata i oblikovanja svjetla za 18 likovnih izložbi.
Dobitnik je nagrade Marul za oblikovanje svjetla predstave «Božanska glad» na Marulovim danima 2004.
Živi i radi u Zagrebu.
O predstavi
- Šegrt Hlapić – Kazuhiro Tamari
- Gita – Lidija Kraljić
- Bundaš – Aleksandra Colnarić
- Papiga – Snježana Ivković
- Majstor Mrkonja – Ivica Lučić
- Majstorica – Lidija Helajz / Areta Ćurković
- Marko – Snježana Ivković
- Crni čovjek – Tihomir Grljušić
- Grga – Edi Celić
- Grgina majka – Areta Ćurković / Lidija Helajz
- Prosjakinja Jana – Areta Ćurković / Lidija Helajz
- Gazda cirkusa – Ivica Lučić
- Gazda kosača – Ivica Lučić
- Krava – Areta Ćurković / Lidija Helajz
- Općinski čuvari – Tihomir Grljušić / Edi Celić
- Guske – Areta Ćurković, Lidija Helajz
• Režija: Ivan Leo Lemo
• Dramatizacija: Ana Tonković Dolenčić
• Scenografija: Vesna Režić
• Kostimografija: Mirjana Zagorec
• Koreografija i scenski pokret: Tamara Curić
• Skladatelj: Zvonimir Dusper
• Oblikovanje rasvjete: Miljenko Bengez
• Asistent režije: Zvjezdana Bučanin
• Scenski govor: Alma Vančura Malbaša
• Voditelj tehničke službe: Momčilo Labudović
• Inspicijent: Zdenka Kovaček
• Izrada dekora: Siniša Ardalić, Maja Marković i Đuro Adžić
• Izrada kostima: Maja Marković i Zvonko Majdiš
• Majstor tona: Dražen Golubić
• Majstor rasvjete: Igor Elek
• Majstor pozornice: Zoran Grknić
17.04.2009. – 9. NAJ, NAJ, NAJ FESTIVAL, gostovanje u Gradskom kazalištu Trešnjevka, Zagreb
09. i 10.03.2009. – Gostovanje u Centru za kulturu u Đakovu