skip to Main Content
Divlji konj

AUTORSKI PROJEKT:

Božidar Prosenjak

PREMIJERA:

16 ožujak 2022.

SEZONA:

2021. / 2022.

PREUZIMANJE:

KRATKO O PREDSTAVI:

“Neprihvaćanje vlastitog položaja nevolja je iz koje proizlaze sve ostale neprilike u životu jednog konja. Jurimo na neka druga mjesta za udobnostima i vjerujemo da je ondje sreća. Ne pada nam na pamet da je sreća baš tu gdje stojimo i da uzalud lupa na naše srce. Mi to svoje srce stišćemo i stežemo, tvrdo nam je kao kamen, a sreća je poput sjemenke koja traži razmekšano, vlažno od suza i toplo srce puno osjećaja. Izvana možeš činiti što te volja, tko zna kako velika djela, a ipak nećeš biti sretan, ostat ćeš jadan. Po sreću moraš u svoju dubinu.”

“Ne smiješ mrziti. Mržnja je ograda. Dižeš je radi neprijatelja, ali i tebi priječi da dođeš do cilja. Postoji oružje kojim se osvaja srce, a ne ubija. To oružje pobjeđuje srce iznutra. budi miran i ne boj se. Dlaka koju je nakostriješila mržnja izgladit će ljubav.”

Božidar Prosenjak

Predstava Divlji konj ima želju da odgovori na vječno pitanje: “Što trebam učiniti da budem sretan?”. Iz vizure Divljeg konja to je put koji nemilosrdno podrazumijeva oslobađanje od prošlosti. Bolna prošlost utjelovljena u gubitku oba roditelja, svojim krutim pipcima steže njegovo srce, čini ga nepristupačnim, nepovjerljivim i tvrdim. Tako uplašeno i bolno srce vrlo često kao svoje najbolje oružje protiv ponovne povrede koristi, ništa drugo, nego mržnju. Mržnju protiv okoline, Zakona, društva, mržnju protiv svega što se mrziti može. Stoga predstava “Divlji konj” pokušava osloboditi srce konja, konja kojeg zovu Divlji jer se u njegovo srce uvukao taj uporan neprijatelj, neprijatelj koji u svojoj želji da zaštiti, uništava sve što je vrijedno. Neprijatelj zvan mržnja. Roman o odrastanju “Divlji konj” , odrastanjem smatra upravo čin oslobađanja od tog tvrdokornog neprijatelja. Čin koji je moguć isključivo povratkom u predjele duše u kojima počiva nježnost. Nježnost personificirana u liku Gospodara uči njegovo stisnuto srce, da bude jednostavno, i time suštinski progovara o odnosu Čovjeka sa samim sobom. O odnosu Čovjeka s dijelom sebe koji je zaboravljen, odbačen, potisnut i ušutkan. O ljubavi.

Tamara Kučinović

rođena je 12.11.1984. u Zagrebu gdje je od malih nogu pohađala Dramski studio Zagrebačkog kazališta mladih. 2004. godine upisuje Umjetničku akademiju u Osijeku, sada Akademiju za umjetnost i kulturu u Osijeku (smjer gluma i lukavstvo), na kojoj je diplomirala 2008. Iste godine svoje školovanje nastavlja na Akademiji kazališne umjetnosti u St. Petersburgu (smjer redatelj kazališta lutaka) gdje je diplomirala 2012. godine. Od završetka svog školovanja do danas, svoj stvaralački rad ostvaruje kreiranjem mnoštva predstava na područje Hrvatske i inozemstva. Mnoge njezine predstave višestruko su nagrađivane kako na domaćim, tako i međunarodnim festivalima. 2013. godine zapošljava se na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, na kazališnom odsjeku (smjer gluma i lukavstvo), 2017. godine postaje docent. 2016. godine sudjeluje u osnivanju Umjetničke organizacije Gllugl sa sjedištem u Varaždinu, čiji je redovan član, te voditelj mnogih programa i predstava.

rođen je 19. rujna 1976. godine u Osijeku gdje je završio osnovnu i srednju graditeljsku školu. Na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku završio je preddiplomski studij Kazališnog oblikovanja, a 2019. diplomirao scenografiju. Surađuje s brojnim kazalištima u zemlji i inozemstvu, a radio je scenografije za predstave Jedan čovjek, dva šefa (HNK U Osijeku); Zoološka priča (HNK u Osijeku); Vitez bez konja (Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku); Pravi zapad (Srpsko narodno pozorište iz Novog Sada); Staklena menažerija (Gradsko kazalište Joza Ivakić u Vinkovcima); Štajga (Gradsko kazalište Joza Ivakić u Vinkovcima); Višnjik ( HNK u Osijeku i Osječko ljeto kulture 2020.). Suradnik scenografa bio je na predstavama Udovice (HNK u Osijeku); Dječak koji je govorio bogu (HNK u Osijeku); Što žena umije (GK Joza Ivakić u Vinkovcima), Viđenje Isusa Krista u kasarni V.P. 2507 (GK Joza Ivakić Vinkovci). Tehnolog je nagrađivane predstave Bijeli jelen (Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku). Predaje na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku na Odsjeku za kreativne tehnologije.

Rođen je 1963. godine u Varaždinu. Diplomirao klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Harija Guseka. Na Glazbenoj školi u Varaždinu predaje predmete Klavir i Osnove jazza. Na Odsjeku za kazališnu umjetnost Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku nositelj je kolegija Oblikovanje zvuka u kazalištu te Dramaturgija glazbe. Kao kompozitor i scenski glazbenik surađuje s HNK Varaždin, SLG Celje, GKL Split, LK Mostar, GK Zorin dom Karlovac, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, UO Gllugl te raznim dramskim studijima djece i mladih. Nastupa kao izvođač jazz i klasične glazbe te kao scenski glazbenik u Hrvatskoj i inozemstvu. Snimio nekoliko nosača zvuka. Na nekim projektima radio kao studijski glazbenik. Suosnivač Umjetničke organizacije Gllugl osrtivač i voditelj Varaždin jazz banda, Tria Borgia, Dua LP, Tria Petra Eldana te suosnivač sastava Kajtebriga i Dua Hana & Pero.

rođena 1986. u Osijeku. Plesnu naobrazbu započela je u klasičnom baletu. Na Akademiji u Ljubljani završila je izvedbeni smjer suvremenog plesa i koreografije, u klasi prof. Branka Završana. Kao koreograf i suradnik za scenski pokret radila je na dramama, mjuziklima, komedijama, lutkarskim predstavama te predstavama za djecu i mlade. Osim na kazališnom i autorskom području djeluje i na pedagoškom, na području klasičnog baleta i suvremenog plesa.

rođena je 13. ožujka 1981. Završila je srednju Tekstilno-tehničku školu za odjevnog tehničara 1999. godine, potom Tekstilno, tehnološki fakultet u Zagrebu, smjer dizajna i tekstila odjeće kao diplomirani viši modni dizajner 2004. godine. Magistrirala je 2013. godine, također na Sveučilištu u Zagrebu, na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, Sveučilišni diplomski studij i stekla zvanje magistra struke, inženjerka tekstilnog i modnog dizajna, smjer: kosimografija. Radno iskustvo konstrukcije, modeliranja i dizajna stekla je radeći u radionici HNK u Zagrebu pod vodstvom Jelice Ozimec, gdje je sudjelovala u izradi brojnih opernih, dramskih i baletnih produkcija. Kao dizajner, konstruktor i modelar radila je i u modnoj industriji: Vartkes Pro d.o.o Varaždin, Sloga IMK d.o.o Požega, Smoda d.o.o Požega, bavila se poslom stilista i visažista, organizirala je brojne skupne i samostalne modne revije, izložbe te je pisala vlastitu modnu kolumnu. Od 2009. surađuje s Umjetničkom akademijom u Osijeku kroz kazališne projekte kao kostimograf, te 2013. počinje raditi kao vanjski suradnik, a danas nosi zvanje docentica umjetnosti. U međuvremenu surađuje s raznim kazalištima diljem Hrvatske kao kostimograf i scenograf.

O predstavi

Divlji konj – Gordan Marijanović
Gospodar – Areta Ćurković
Sivka – Kristina Kovačević
Šarac – Srđan Kovačević
Nera – Tena Milić Ljubić
Zvijezda – Ivana Vukićević
Mama – Aleksandra Colnarić
Tata – Đorđe Dukić
Ostali konji – Hana Havelka, Lucija Hrsan i Marlena Mršić, članice Baletnog studija Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića

Režija i dramatizacija: Tamara Kučinović
Asistenttica redatelja i dramaturg: Ivana Vukićević
Scenografija: Davor Molnar
Asistentice scenografa: Petra Mađarić i Aleksandra Vukićević
Kostimografija: Zdenka Lacina Pitlik
Asistentica kostimografkinje: Ana Perić
Scenski pokret: Tamara Kučinović i Maja Huber
Koreografija: Maja Huber
Glazba: Petar Eldan
Oblikovanje svjetla: Tamara Kučinović i Igor Elek
Voditelj tehničke službe: Dražen Golubić
Inspicijentica: Zdenka Kovaček
Majstor rasvjete: Igor Elek
Majstor tona: Josip Ogribić
Majstor pozornice: Zoran Grkinić
Tehničar svjetla: Hrvoje Đumlija
Pozornički tehničar: Tihomil Čakalić
Izrada scenografije: Siniša Ardalić, Davor Molnar, Petra Mađarić i Aleksandra Vukićević
Izrada kostima: Maja Marković, Zdenka Lacina Pitlik i Ana Perić

Back To Top
X