Jedno je dijete, koje već punih devet mjeseci uživa naručujući od svoje mame palačinke, jabuke i ostale slasne stvari, odlučilo ne roditi se. Nastala je cijela uzbuna! U nadi da će je nagovoriti „da izađe”, bebu pohode njoj bliski ljudi- baka, djed, tata, stric, susjeda…Baka nudi svoje zamamne slatkiše, djed obećava lude automobilske avanture, teta Cvijeta najnovije modne krikove, stric Mijo svijet TV spektakla- crtiće, reklame, šarene panorame…

Ali dijete neće pa neće!

No, poslije brojnih dugotrajnih i tako privlačnih obećanja, dvije magične, a tako obične riječi učine čudo! „Volim te!” su riječi za koje često pomislimo kako se same po sebi podrazumijevaju pa ih tako zaboravljamo izgovoriti.

I nama se, kao i likovima iz predstave, zna dogoditi da optužimo vlastitu ili tuđu, „današnju” djecu, kako su tvrdoglava, bezobrazna i nezahvalna…Rijetko kad pomislimo da ta djeca svojim otporom pokazuju čežnju za nečim što nam svima, koliko god imali godina, najviše treba- ljubavlju.