skip to Main Content
Božični Roščić, Papčić i Zvončić

AUTOR:

Kruna First Medić

KRATKO O PREDSTAVI:

Pjesnik je usnuo neki komad. Od toga on stavlja na papir ono što se može svesti na riječi.

Ali riječi mogu izraziti samo jedan dio njegovog sna. Ostalog nema u rukopisu.

Redatelji, suradnici i glumci su ti koji će rekonstruirati u djelu pjesnika ono što se izgubilo na putu od sna do rukopisa…

Sredstva: pokret, govor, gluma, maska, lutke, glazba, kostimi, scena, rekviziti, efekti, svjetlo…

Božićni roščić, papčić i zvončić smo dobili od pjesnikinje, a mi smo napravili „putovnicu za dobrotu u tri čina“ koja nam svima treba, pogotovo u vrijeme Božićnih blagdana.

Predstavu posvećujem osječkoj djeci i svojim kćerkicama Waitheri i Heleni, koje iskreno vjeruju u Djeda Božićnjaka i Krampusa koji na čelu ima roščiće tvrde i vraguje noći svake.

Lawrence Kiiru

Vrijeme Božića je vrijeme milosti i praštanja, mitsko doba pobjede Dobra nad Zlom kada loši postaju dobri, a dani blagdana oplemenjuju ljudsko srce i dušu. Okrutni i pohlepni, Ac i Ica egoistično misle samo na sebe. Dobrota im je strana, a pohlepa dio njihova bića. Maltretiraju sirotu djecu, Titricu i Glogića, nezahvalni su i grubi prema djedu Huhujanu, a sve zato da bi imali
više i samo za sebe. Laž je njihovo (a)moralno načelo kada govore: “Velik su trošak ta dječurlija, a korist nikakva…”

Za razliku od njih, djed Huhujan koji je simbol blagosti i dobrote, odgovara im: “Ne tako, prijatelji. Sav trošak je – LJUBAV. Siročad su to gradska, željna ljubavi više nego kruha.” Ta ljubav do njih ne dopire. Njihov je životni credo: “Oguli! Prevari! Ukradi!” Zaslijepljeni pohlepom, oni sve dublje poniru u Zlo. A onda se dogodi… san ili java… podsvijest ili zbilja.. ne znamo, ali mora svakako jest. Je li stvarno putuju ili sanjaju svoje putovanje da se domognu Huhjanova blaga, ovdje nije važno.

Svijet dječje igre briše razliku između mašte i zbilje, a kazalište u potrazi za istinom nalazi PRAVDU. Ac i Ica doživljavaju katarzu, pročišćenje, suočeni sa strahom i smrću. Događa se čudo u susretu s likom nemoćnog djetešca, tek rođenog Isusa koji Zlo pretvara u Dobro.Njihova bića preplavljuje kajanje i oni postaju dobri. Samo časni i puni ljubavi za druge, možemo biti sretni, a vrijeme Božića je vrijeme kada naše mane pretvaramo u vrline.
O tome govori ova kazališna čarolija koja komunicira s djecom na emotivnoj, iracionalnoj razini. Kao takva, ostat će dugo upisana u njihovo sjećanje.

Željka Turčinović
Prosinac 2009.

Nadnevak rođenja: 6. kolovoza 1942.
Mjesto rođenja: Osijek
Mjesto djetinjstva i mladosti: Donji Miholjac
Narodnost: Hrvatica
Ime oca: Franjo
Ime i djevojačko prezime majke: Irena Čabaj
Visina: 171,5 cm
Težina: 62-63 kg
Broj cipela: 38
Krvna grupa: B
Boja očiju: sivoplava
Boja kose: svjetloplava
Hobi: rad s učenicima u dramskoj družini, druženje s „vau-vau“ lutalicama, rad u vrtu, stihopis, lješkarenje i sunčarenje na pješčanim sprudovima Drave i Dunava
Marka prometala koje vozi: CIPELIĆKA „BOROVO“
Horoskopski znak: Lav ( tipa Clarens iz serije „Daktari“)
Naobrazba: osnovna škola – srednja ekonomska – pedagoška akademija – pedagoški fakultet
Zanimanje: učitelj hrvatskoga jezika
Tisak u kojem je objavljivala radove: „Polet“, „Telegram“, „Književna revija“, „Plavi putevi“, „Modra lasta“, „Maslačak“, „Smib“, „Mala štampa“, „Male novine“, „Večernji list“, „Kazalište“, „Glas Slavonije“, „Dometi“, „Priče za djecu“ (Marija Duš), „Godišnjak“ itd.
Objavljene zbirke:
„Na nebu zelena prašina“ (1968.)
„Puna usta žvake“ (1978.)
„Na grani od oblaka“ (1992.)
„Čungalungac i još svašta“ (1996.)
„Ha, ha, ha i ku – ku“ (haiku za vrtićki i prvaški puk, 1997.)
Neobjavljena zbirka:
Dramski tekstovi i igrokazi za djecu
Ustanove u kojima je zarađivala kruh svoj svagdašnji: OŠ „A. Harambašić“ (D. Miholjac), Elektrometalski školski centar, Osijek, OŠ „Vijenac“ („B. Kidrič), Osijek, Gradsko poglavarstvo Osijek
Najmilija mjesta: Donji Miholjac, Osijek, Malinska, Ilok…
Najdraža boja: ljubičastog sumraka, jesenjeg lišća, magle na izdisaju, i „zeleno, što volim zeleno…“
Cvijet: „noćna frajla“, „lijepi čovjek“, „gorginije“, „portugalke“, „vergismajniht“, margarete i još mali metar mominskog cvijeća
Najvažnije članstvo: Društvo hrvatskih književnika
Najslađe jelo: žganci s mlijekom, varivo od bundeve, grah s lepinjama, sataraš, langošice, burek sa sirom
Kolači, slastice, voće: pogačice s čvarcima, mađarica, torta od oraha, sladoled, grožđe, mušmule, šljive
Najdraži pisac za djecu: Ivana Brlić-Mažuranić
Najljepša knjiga za djecu: „Zlatni danci“, J. Truhelka
Omiljeno godišnje doba: kasno proljeće i još kasnije ljeto
„Najprekokrasnija“ suradnja u životu: s osječkim Dječjim kazalištem, naravno, mana vrlo kratko surađuje 60-ih godina kao lektor.
Dobitnik je niza priznanja na najvišim razinama dječjih scenskih susreta (republički, državni „Lidrano“) za postavu novih igrokaznih oblika ( dječji mjuzikl „Barbara“, folklorna operetica „Pero s onoga svijeta“, „Slavonska bajka oliti Gica u dućanu“, pantomimska priča „Švelja kraj prozora“, povijesni scenski kolaž „Anno Domini 1573.“ I dr.)
Posebni znaci: nema ( a čitav život ih je pokušavala stvoriti)

O predstavi

  • Ac, trgovac: Ivica Lučić
  • Ica, krčmarica: Inga Šarić / Aleksandra Colnarić
  • Krampus: Đorđe Dukić
  • Huhujan, starac: Tihomir Grljušić
  • Titrica, djevojčica: Janja Mihaljević, Lucija Rešetar, Ana Šantar, Marija Trconić
  • Glogić, dječak: Ante Bravić, David Đorđijevski, Domagoj Kukec, David Uranjek
  • Anđeo čuvar: Zvjezdana Bučanin
  • Glas stražara: Mladen Vujčić
  • Animatori lutaka i glasovi u kanonu: Mladen Vujčić i Snježana Ivković
  • Pahuljice: Gloria Benčina, Tara Hranj, Dora Jurković, Bruna Ljubičić, Rebeka Salai, Laura Špindel
  • Redatelj: Lawrence Kiiru
  • Scenograf: Darko Bakliža
  • Kostimograf i kreator lutaka: Gordana Krebelj
  • Skladatelj: Igor Karlić
  • Koreograf: Jasna Frankić Brkljačić
  • Scenski govor: Vlasta Ramljak
  • Asistent redatelja i obnova predstave: Zvjezdana Bučanin
Back To Top
X