Priča o lavu koji ne zna pisati je događajima puna, izrazito smiješna i avanturistička priča iz prašume. Uz lava, djeca će upoznati mnogo smiješnih životinja koje pokazuju karakterne crte ljudi i zaljubljenoga kralja životinja tjeraju na rub očaja. Lav ne zna pisati, ali to ga ne smeta jer on zna rikati i pokazati zube,a više mu i ne treba. Ali kada sretne pametnu i lijepu lavicu koja uz to čita knjigu brzo primijeti kako bi bilo korisno da zna pisati i čitati. Jer lavica koja zna čitati je dama, a dami se prvo napiše pismo, ljubavno pismo. Nju se ne može odmah poljubiti, samo tako! Dakle zamoli lav sve životinje u prašumi da mu napišu pismo, ali to ne funkcionira na zadovoljavajući način. Majmun napiše da bi se s njom verao po drveću i jeo banane. Potpuno suludo! Iznerviran. Lav se javi Nilskom konju. On je u pismu zapita bi li s njim plivala rijekom i ronila s algama, a ono što Lavici napišu smrdljiva buba (balegar), lešinar, žirafa i krokodil razbjesni Lava do kraja. No, uskoro stiže spas, jer lijepa Lavica čuje Lava kako riče!

Rođen je 1965. godine u Dusseldorfu. Kako je sam napisao, s pet godina je počo crtati po svim predmetima koji bi mu došli pod ruku. OD tapeta, zidova, odjeće, lampi i cipela. To nije radio samo zato što je rado crtao nego kako bi pobijedio strah. Svakom čudovištu kojeg bi se bojao nacrtao bi još strašnije kako bi ga otjerao. Kako je svijet pun čudovišta koja se mogu pobijediti olovkom ne želi prestati crtati. Završio je dizajn i nastavio crtati, od 1992. do 1996. bavio se glumom i počeo pisati slikovnice, knjige i dramske tekstove za djecu i mlade. Najpoznatiji i nagrađivani dramski tekstovi su mu Die besseren Walder (Bolje šume), Krahe und Bar (Vrana i medvjed) i sjajan tekst Nur ein Tag (Samo jedan dan).

rođen je 1959. u Koprivnici gdje završava osnovnu i srednju školu. Godine 1989. diplomirao je režiju na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu. Od tada radi u cijelom nizu kazališta širom Hrvatske (DK Gavella, HNK Osijek, Dječje kazalište Branka Mihaljevića Osijek, HNK Varaždin, Kazalište Požega, Kazalište Virovitica, Kazalište Oberon, ITD Zagreb) ali i izvan nje (HNK Mostar). Režirao je djela Marina Držića, Williama Shakespeara, Ivana Cankara, Mire Gavrana, J.W. Goetha, Volkera Ludwiga, Davora Špišića, Kristine Gavran, Ephraima Kishona, Labicha, Kamova, Čehova, Hašeka, Galovića i brojnih drugih autora. Osim režije bavi se prevođenjem i pisanjem. Napisao je i knjige za djecu i mlade “Kako smo mamu i tatu spasili od bankrota”, “Dječak koji je govorio Bogu” i “Nespretni Dado”. U HNK Osijek igra predstava po njegovom tekstu “Richard III Grbavi”.

Rođena je u Zagrebu, gdje je diplomirala slikarstvo na Akademiji likovne umjetnosti u klasi prof. Zlatka Kauzlarića Atača. Kao scenografkinja radi u brojnim kazalištima u Hrvatskoj i inozemstvu. Uz Ozrena Prohića dobitnica je Nagrade hrvatskoga glumišta za operu Orfej 2008., te nagrade za najbolju scenografiju na Gumbekovim danima za predstavu Operni cabaret (HNK Zagreb). Neke od predstava koje ostvaruje su: “Hercegovci za volanom”, “Bitange i princeze”, “Kraljevo”, “Krletka”, “Kaos iza kulisa”, “Vučjak”, “Vjenčani list”, “Amelija ide na ples”, “Pečat”, “Čarobni kolačić”. Često surađuje i sa Scenom Gorica radeći predstave za djecu i odrasle: “Grga Čvarak”, “Davež”, “Dječak koji je tražio zmaja”, “Sve u 3”, “I živjele su sretno”. Dugogodišnja je suradnica manifestacije Ljeto na Strossu i članica žirija Festivala zastavica u sklopu festivala Cest is d’Best. Kao set dekorater surađuje u filmu Zrinka OGreste “S one strane”. Kada stigne, napravi poneku likovnu izložbu. Članica je HZSU-a od 2010. godine.

Samostalna umjetnica, magistra kostimografije rođena je 1954. u Zadru. Živi i radi u Zagrebu. Godine 2014. završila je treću godinu poslijediplomskoga doktorskoga studija na ALU u Zagrebu, smjer slikarstvo, pod umjetničkim mentorstvom prof. Zlatka Kauzlarića Atača. Umjetnički senzibilitet ostvaruje i gradi u kazalištu kao kostimografkinja dramskih, plesnih, i predstava za djecu u kazalištima u Hrvatskoj i šire. Izlaže kostimografiju, crteže i tekstilne kolaže – slike na skupnim i samostalnim izložbama. Dobitnica je nagrade Branko Stojaković 2011. za likovnost predstave Michelangelo Buonarotti. Godine 2014. dobila je i Nagradu Grada Zadra za uspjehe i rezultate na području kazalište umjetnosti. U kazalištu Komedija kreirala je kostimografiju za predstave “Čisto ludilo”, “Ukroćena goropadnica”, “Ella i Marilyn”, “Skup”, “Vanja i Sonja”.

Glazbeni producent, multiinstrumentalist, autor i kreator vlastitog glazbenog pravca – Čardaš Blues. Autor je devet studijskih albuma i dobitnik četiri Porina (dva kao izvođač i autor, dva kao glazbeni producent) te brojnih domaćih i inozemnih priznanja. U svom radu surađivao je sa mnogim svjetski poznatim glazbenicima, a njegova glazba emitira se na najemitiranijim svjetkim radio postajama (BBC, FRoots Radio)…

Multiinstrumentalistica, trostruka dobitnica nagrade Status i najbliža suradnica glazbenika Miroslava Evačića. Njezin samostalni album Sneha bio je nominiran za nagradu Porin i uvršten na listu ponajboljih albuma od strane prestižnog britanskog world music magazina fRoots.