Pale sam na svijetu - Dječje kazalište Branka Mihaljevića

Pale sam na svijetu

SVEČANA OBNOVA:

19. travnja 2012.

SEZONA:

2011./2012.

AUTOR:

Jens Sigsgaard
Maja Sviben

Galerija predstave

KRATKO O PREDSTAVI:

Pale sam na svijetu jedna je od onih priča koja stvara mostove između svijeta odraslih i svijeta djece. Mogućnosti koje pruža svijet oko nas, u očima djeteta prilika su za igru i istraživanje, a Pale, kao jedini dječak koji je uistinu i dobio priliku da ostvari sve svoje želje, uvodi i djecu i odrasle u jedan novi svijet- svijet neograničenih mogućnosti. Ostvariti sve snove, nešto je što bi i odrasli voljeli, ali kako odrastamo, učimo da je neke snove ljepše sanjati nego ostvariti. Priča o Paletu, priča je o dvije krajnosti u svakome čovjeku, o lutalici i istraživaču, željnom novih pustolovina i iskustava, a s druge strane o želji za sigurnošću i sigurnim okruženjem u svakome od nas. Recept uspjeha ove priče leži i u pouci da je često najveća želja u životu upravo onaj život koji imamo, pun ljubavi obitelji i prijatelja. Ovo je predstava koja ima za cilj u svakome od njenih gledatelja pobuditi upravo taj osjećaj.

Marin Dubravac Jalšovec iz 1b OŠ Tin Ujević nam je napisao: “Jako mi se sviđa vaša predstava zato vam šaljem crtež”

Jedna kugla sladoleda u dvoje bolja je no dvije kad si sam

Kad se probudite neuobičajeno rano, za to najčešće postoji dobar razlog. Možda ste previše spavali pa ne možete dulje ležati u krevetu, možda ste spavali premalo i netko vas je trgnuo iz sna, a možda znate da vas taj dan očekuje velika pustolovina. Tako se i Pale jednog jutra probudio neuobičajeno rano i započeo dan koji bi mogao biti sve samo ne običan. Već nakon buđenja dočekali su ga prvi problemi: mora se sam umiti, oprati zube, zavezati kravatu! Pa zatim pripremiti doručak!

Kad sve to uspješno svlada, pustolovina se nastavlja – po prvi put u životu, Pale sam samcat kreće u grad u potrazi za društvom. Međutim, osim groznih izazova i prepreka, kao što su npr. kako prijeći ulicu ili kako pojesti sladoledni toranj prije nego se rastopi, koji su sami po sebi dovoljno strašni, Pale će se morati suočiti i s činjenicom da društva – nema. Što se to dogodilo? Zašto je Pale odjednom sasvim sam na cijelom svijetu?

Ponekad je lijepo biti sam, no kao što je prepreke lakše savladati kad ti netko pomaže, lijepo je i podijeliti s nekim dobre stvari koje ti se događaju. Pale traži svoje prijatelje i roditelje, no kako ih sam ne uspijeva pronaći, možda mu se mi možemo pridružiti u pustolovini? Krenimo!

O predstavi - Maja Sviben

Kad je poznati danski psiholog i profesor pedagogije Jens Sigsgaard (1910.-1991.) početkom četrdesetih godina prošlog stoljeća odlučio napisati slikovnicu o skrivenim dječjim željama, svoj rad je započeo istraživanjem. Anketirao je više od tisuću dječaka i djevojčica predškolske dobi, postavljajući im pitanje: ‘Što biste činili da ste nevidljivi?’, kako bi njegova slikovnica uistinu odražavala dječja mišljenja i snove. Odgovori su bili raznoliki, no svi su govorili o potrebi za slobodom, za nesputanim ponašanjem, za svijetom bez roditeljske kontrole i svijetom u kojem bi mogli isprobati ponašanje koje je obično rezervirano samo za one koje zovemo odraslima. Mnogi od njih su svoje mjesto i doslovno pronašli u slikovnici koja je prvi put objavljena 1942. – od želje da se mladi ispitanici iskušaju kao vozači tramvaja do mogućnosti da uđu u banku ili trgovinu te uzmu štogod žele. Zanimljivost je da su želje uključivale prilično svakodnevne radnje i mjesta događanja, što samo govori o tome koliko su djeca već u ranoj dobi svjesna vlastitog okruženja. Slikovnica je kroz godine prošla mnogobrojne verzije, koje su uključivale i promjene kraja, kao i ‘moderniziranje’ ilustracija (koje je u tridesetpetogodišnjoj suradnji sa Sigsgaardom za brojna svjetska izdanja potpisao Arne Ungermann), te je poslužila kao predložak za film, niz kazališnih predstava, likovnih djela i dr.

Mi smo odlučili postaviti pitanje: što bi Pale zaželio danas? Bi li, kao kod njegovih danskih vršnjaka od prije pedesetak godina, njegove želje odražavale potrebu za ponašanjem koje nije opterećeno društveno određenim pravilima, ali zbog toga rezultira usamljenošću te konačnim shvaćanjem da je toplina obiteljskog okruženja važnija od ostvarivanja snova ili bi sloboda novostoljetnog Paleta možda bila nešto drugo? U svakom slučaju, vrijedna je lekcija priče da svaka potraga za slobodom nužno nosi sa sobom i prihvaćanje odgovornosti za vlastite postupke, a to je nešto što nije namijenjeno prvenstveno onima koji granice svoje slobode tek lagano iskušavaju, već i onima kojima su te granice već odavno negdje daleko na obzoru. Promatrati svijet iz vizure djeteta tako je, na primjer, odgovornost za nas kao autore, ali istovremeno i želja i izazov kojem smo se radosno odazvali. Možda je vrijeme da i sami odgovorimo na pitanje što bismo činili da smo nevidljivi.