S ponosom Vas obavještavamo kako Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku slavi jubilarnu 50. obljetnicu profesionalnog rada koja se obilježava 23. travnja 2008. na dan kada je Narodni odbor Općine Osijek-Donji grad donio odluku o dodjeli profesionalnog statusa tadašnjem Pionirskom kazalištu Ognjen Prica. Stoga nam nije za zamjeriti što je ovo jedna od značajnijih sezona našega kazališta, a u kojoj osobito ističemo premijeru predstave Zlatni danci nastale na temelju istoimenog djela eminentne osječke književnice Jagode Truhelke u formi mjuzikla, a u dramatizaciji i režiji Dubravke Crnojević-Carić.

Premijera će se održati u u srijedu 23. travnja 2008. u 19:00 sati.

Ujedno, u predvorju kazališta upriličit ćemo izložbu Naših prvih osam godina koja je nastala u suradnji s dr. Antonijom Bogner Šaban, a koja retrospektivno „pripovijeda priču” o našim prvim zajedničkim koracima.

„Kada bilo tko u Hrvatskoj spomene „zlatne danke”, sjeti se Osijeka. O njegovim je ulicama, zvonima, zimskim i ljetnim večerima, naime, Jagoda Truhelka napisala prelijepe stranice koje su postale klasikom dječje književnosti i -kao što svi znamo- okupila ih pod nazivom: Zlatni danci. Jagoda je poslije živjela u raznim gradovima, no nijedan je od njih nije odredio kao grad djetinjstva.” (Dubravka Crnojević Carić)

Kako to inače biva, još od najstarijih vremena, obljetnica se uvijek rado prisjećamo, a osobito onih koje „teže” poput ove naše. Pola stoljeća profesionalnog rada!

Pola stoljeća mukotrpnog rada u teškim uvjetima, neprospavanih noći, scenskih i kostimografskih preinaka u posljednji tren, ali i nagrada, gostovanja i susreta te obilja dječjih nasmijanih lica u punoj dvorani kojima bi svako osvjetljenje pozornice izazvalo čuđenje u njihovim velikim očima. Pola stoljeća profesionalnog rada!

Oni koji su kao mali dolazili držeći za ruku svoje bake ili djedove sada to čine tako što s istom ljubavlju prema kazalištu na istu adresu dolaze i dalje..samo sa svojim unucima. Izmijenile su se generacije iza i ispred zastora; pojedine su ideje i kostimi ostavljeni duhovima prošlosti, dok su se neke vraćale te uz nadogradnju i intervenciju novih zamisli pretvarale u obnovljena djela koja publici i dalje mogu izmamiti sjetu ili zaigranost jer nitko ne bi smio napustiti kazalište ravnodušan. U našu radionicu snova s bučnih ulica može pobjeći svatko tko poželi svoj duh prepustiti najboljim majstorima za njegovo njegovanje i odgajanje( ukoliko su mlađi) i buđenje djetinjeg u njemu (ukoliko je riječ o starijim poklonicima).

Kažu kako je kazalište poput vina te da s godinama dobiva na istančanoj kvaliteti, kada se uigrani koraci i replike oslobode automatizma i straha od kritike te prepuste spontanom ljudskom meandriranju kroz zadane parametre stoga Vas lijepo pozivamo da se podsjetite, zajedno s nama, kako smo odrastali s našim gledateljima u ovom divnom Gradu jer “svatko od nas ima svoje zlatne danke kojih se s radošću, ali i nostalgijom povremeno sjeća, o kojima misli u satima samoće ili pak u danima kada mijenja i gradi nove životne smjerove. Ti su blještavi trenuci vezani uz nama drage ljude, ali i prostore.”( Dubravka Crnojević Carić)

Prisjetimo se Osijeka onog od nekad u proljetnoj večeri onakvog kakav je danas: naš i Vaš te svih onih koji mu se rado vraćaju ili koji će ga tek prvi puta okusiti.

S osmijehom Vas očekujemo otvorenih vrata!