Mali vitez Don Kiho i štitonoša Sancho na OLJK-u!
Piše Narcisa Vekić za Glas Slavonije
foto: Gojko Mitić
Nije joj bilo suđeno u travnju, umalo ni sada u sklopu Osječkoga ljeta kulture – jer je i samo otvorenje jubilarnog izdanja manifestacije bilo pod znakom upitnika – no Mali vitez Kiho i štitonoša Sancho autora i redatelja Damira Mađarića ipak će biti praizvedena, i to na Trgu Vatroslava Lisinskog u srijedu, 1. srpnja u 21 sat. Prva i u sklopu OLJK-a jedina repriza odmah je sljedeći dan – najavljeno je na konferenciji za novinare u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića.
Oko Cervantesova je Bistroga viteza Don Quijotea od Manche Mađarić ispleo i svoju priču o dvoje klinaca – Prosperu (kojeg će utjeloviti na Don Quijotea i fizički nalik, vitki Gordan Marijanović) te djevojčici Mirandi (prvi put u produkciji DKO-a, Antonija Mrkonjić), koji osim bujne dječje mašte, malo dosade tijekom koje ta mašta uvijek i probuja, te jednog tavana prepunog starih bicikala (ovaj konja i magaraca), štapova (koplja), kotača bicikala (vjetrenjača), plišanaca (zatvorenika)… Vrijeme je to u kojem se djeca igraju bez iPada, pametnih telefona, Wi-Fija… ali uspiju prepoznati pravog prijatelja i upoznati – ljubav.
Precizan i pedantan
– Spor, precizan, pedantan činio se redatelj Mađarić na prvoj čitaćoj probi 10. ožujka, a onda je umjesto premijere uslijedila dvomjesečna stanka, tijekom koje nisu mirovali, nego iz nje izišli još spremniji – našalio se ravnatelj Ivica Lučić, poželjevši dobrodošlicu redatelju za kojega svi kažu da je već njihov kućni, jer često režira u donjogradskom kazalištancu. “Sreća u nesreći” bila je ta karantena, smatra Lučić, a s njim su se složili i mladi glumci. Nekim budućim suradnjama s Antonijom Mrkonjić nada se ravnatelj DKO-a, podsjećajući da ju je osječka mala publika gledala u Pepeljugi, koprodukcijskom mjuziklu vinkovačkog i osječkog kazališta.
Dobro raspoložen na presicu je došao redatelj, no samo koji dan prije situacija je bila dijametralno suprotna, priznao je. Nije “dobro primio” najave neotvaranja OLJK-a i samim tim neodržavanja predstave.
– Poludio sam zbog toga, smrklo mi se, pa je stradala tacna kolača – kroz smijeh je dodao Mađarić, pohvalivši glumački dvojac, ali i ističući da se nada da će se i publici svidjeti njihova predstava. Da sve štima, predstava mora imati scenografiju, kostime, glazbu, rasvjetu… Scenografkinja je ovaj put Marta Crnobrnja, kostimografkinja Marija Šarić Ban, autori su glazbe Gordana i Miroslav Evačić, svjetlo je oblikovao Igor Elek.
Kako se Antonija i Gordan znaju još od Zumbića (zbora u kojem su oboje pjevali kao klinci) te Akademije za umjetnost i kulturu, ne čudi da su odlično kliknuli – naglasila je Antonija, sretna što s Gogijem konačno i igra na sceni. Glavni se i jedini likovi u predstavi igraju svime što na tavanu nađu, a istinski su uživali i njihovi interpreti, priznaju. Zahvalni su Mađariću na lijepom vođenju, a Gordan kaže da je s njim jednostavno raditi jer je izravan – ili NIŠTA NE VALJA ili je dobro. Karantenu su iskoristili za dodatno proigravanje i razigravanje i izmaštavanje predstave.
Razina “ludosti” nije bila manja ni u Organizacijskom odboru – priznao je Dražen Alerić, aludirajući na situaciju od prije nekoliko dana i neizvjesnost koja je izluđivala sve. Izrazivši nadu da će situacija u danima koji dolaze biti dobra, naglasio je da sve rade u skladu s preporukama HZJZ-a, pa i pojačavajući mjere opreza i sigurnosti. Obvezne su maske za sve posjetitelje, a bit će ih moguće dobiti i na mjestu održavanja programa, uz neizbježna sredstva za dezinfekciju i fizičku udaljenost koja će se poštovati. Imate li tjelesnu temperaturu iznad 37,2 °C – nemojte dolaziti – mole organizatori.
Kako je Damir Mađarić ravnatelj koprivničkog Kazališta Oberon, s kojim u koprodukciji predstavu i rade, 25. rujna trebala bi predstavu pogledati i publika u Koprivnici.