Da upitaš bilo koga
u mom kraju,
Zelengaju:
– Tko sve radi naopačke,
tko iz praćke gađa mačke,
tko preskače preko zida,
tko lastina gnijezda skida,
tko kokoši za rep vuče,
tko se s djecom stalno tuče,
spreman da u svađi plane
ko ugarak?
Odgovor će uvijek biti:
– Grga Čvarak.
Al’ da pitaš u mom kraju,
Zelengaju,
isto tako :
– Tko je cijele noći skako
da bolesnoj majci dade
aspirine, limunade,
i da pitaš isto tako
tko je jako, jako plako
zato što se Mila mala
po koljenu ogrebala
kad je pala
čak u jarak?
Odgovor će uvijek biti
– Grga Čvarak.
Što je takav?
Tko bi znao?
Čas je dobar,
čas je zao,
čas bi svakom srce dao,
a čas bi se s vukom klao,
mršav, tanak ko suharak
– Grga Čvarak.
Nakon velikog uspjeha predstave Grga Čvarak u režiji Ivana Baloga (1977. godine), a koja je u vrijeme svoje izvedbe bila apsolutni hit i donijela Dječjem kazalištu brojne nagrade (Mirjana Remlinger osvojila je gotovo sve nagrade u bivšoj državi za animaciju Grge Čvarka) odlučujemo se na naše kazališne daske postaviti ovu predstavu koja je klasik dječje literature i lektirni naslov u osnovnoj školi. Režiju smo povjerili Tamari Kučinović, nakon izvrsnog prijama predstave Dobri doktor Jojboli koji je radila u našem Kazalištu prošle sezone.
Grga Čvarak – buntovnik bez razloga, mangup, svojevoljni harmonikaš sa suhom slamčicom među zubima, šarmantni lukavac, tvrdoglavi veseljak, samoživi dobrica, brižni slobodoljubac, suosjećajni nevaljalac, zaljubljeni strašljivac… sve to i još puno više skriva se u Grgi Čvarku. Sve to i još više žele suzbiti, promijeniti i popraviti svi oko njega (babe, dide, učiteljice, psiholozi, svećenici, doktori i cijela delegacija znanstvenika) pokušavajući odgovoriti na pitanje: zašto je, pobogu, taj dječak takav? Zašto se ističe svojom apsolutnom različitošću, zašto, zašto, zašto? I što se više oni združeno muče ispraviti greške u karakteru našeg bezbrižnog slobodnjaka, tim više on radi upravo suprotno. Svi oni razbijaju glavu visoko inteligentnim odgovorima na pitanje, svi oni znaju zašto je on takav i svi znaju kako ga ispraviti, svi osim one koja naslućuje odgovor na pitanje: ‘Zašto?’ I sve dok ona (Mila mala) nije pala i koljeno zbog njega razderala, nitko nije ni slutio da je odgovor najjednostavniji od svih na svijetu – Grga Čvarak se zaljubio i ne zna kako, ne zna što bi, ne zna gdje bi i sve radi naopačke ne bi li privukao pažnju, ne bi li se pokazao i dokazao, istaknuo i od pravila maknuo, i tako sve dok nije shvatio da je put samo jedan – iskrenost. Sve najinteligentnije inteligentnosti ovog svijeta, sve knjige i sva znanja ne mogu odgovoriti na najjednostavnije pitanje – zašto je netko takav kakav jest? Ovom veselom komedijom s daškom seoskog vjetra, u kojoj suprotstavljamo pojedinca masi, želimo istaknuti da su odgovori na sva pitanja puno jednostavniji no se čine. Želimo istaknuti da se masa i visoka inteligencija vrlo često zatrpavaju znanjima zbog kojih ne vide najjednostavnije – da se Grga jednostavno zaljubio. I zbog toga je njihova želja da izmijene njegov karakter potpuno pogrješna, jer njegov karakter ne treba mijenjati, nego usmjeriti na ljubav.
Ratko Zvrko (20.4.1920. – 23.9.1998.) bio je jedan od najpoznatijih suvremenih pisaca, čija su djela i dalje nezaobilazna točka domaće dječje literature. Napisao je desetak zbirki pjesama i nekoliko slikovnica, radio je kao novinar za Vjesnik, Večernji list, Modru lastu, itd. Svoju profesionalnu spisateljsku karijeru započeo je izvještavajući s boksačkih natjecanja, jer se i sam bavio boksom (1945. bio je prvak Hrvatske), a zanimljivo je da je već kao srednjoškolac pokazao sklonost prema poigravanju riječima, osmislivši poznati slogan za tvornicu Union (današnji Kraš) – ‘Bilo kuda, Kiki svuda’. Njegova najpoznatija zbirka je upravo ‘Grga Čvarak’, a s Dječjim kazalištem veže ga skladatelj Branko Mihaljević koji je uglazbio još jednu popularnu Zvrkovu pjesmu ‘Kauboj i Indijanac’, te tadašnji ravnatelj Ivan Balog s kojim je zajedno napravio jednu od najgledanijih hit predstava Grga Čvarak (1977.)
Tamara Kučinović rođena je 12.11.1984. u Zagrebu gdje je od malih nogu pođala Dramski studio Zagrebačkog kazališta mladih. Nakon završetka Jezične gimnazije u Zagrebu, 2004. godine upisuje Umjetničku akademiju u Osijeku ( smjer gluma i lutkarstvo ) na kojoj je diplomirala 2008. godine kao student prve generacije te akademije. 2008. godine svoje školovanje nastavlja na Akademiji kazališne umjetnosti u St. Petersburgu u klasi Nikolaya Petrovicha Naumova ( smjer redatelj kazališta lutaka ) gdje je diplomirala 2012. godine predstavama „Dobri doktor Jojboli“ ( Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku ) i „Kako se vjetar spustio među ljude“ ( Gradsko kazalište lutaka Split ). Nakon toga, svoj stvaralački rad nastavlja predstavom „ Zmrdek in Zmrdica“ u Lutkovnom gledališću Maribor…
Marina Zavlayova rođena je 24.02.1987. u Ekateriniburgu, Rusija. 2004. godine upisala je Socijalno –pedagošku akademiju ( smjer: nastavnik likovne umjetnosti ) u Niznem Tagilu, Rusija, gdje je diplomirala 2010. godine. Od 2006. godine sudjelovala je u mnogobrojnim izložbama. 2008. godine dobila je nagradu na Drugom državnom Ex – Libris natjecanju „ Prvi koraci“ ( Muzej Ex – libris u Moskvi ). 2008. godine upisala je Akademiju kazališne umjetnosti u St. Petersburgu u klasi Valentine Grigorevne Hovralove gdje će diplomirati 2012. godine kao umjetnik – izvođač predstavom „ Rikki Tikki Tavi“ u režiji R. Kudashova u Velikom lutkarskom kazalištu ( St. Petersburg ). Do sada je radila na predstavama „ Tko je rekao mjau “ u režiji Ludmile Fedorove ( Kazalište „ Kroška Art“ ) i „ I drvo je bilo sretno“ u režiji R. Kudashova i A. Sidelnikova ( Veliko kazalište lutaka St. Petersburg ).
Samouki glazbenik i ton majstor koji se u glazbu i zvuk zaljubljuje još u djetinjstvu, gledajući tv dokumentarce Jacquesa Cousteau-a. Utjecaj koji su na njega ostavili podmorski kadrovi Calypsove ronilačke ekipe, popraćeni izvrsnom ambijentalnom glazbom i zvučnim efektima, izlazi na površinu tek u kasnijoj adolescenciji, kada dolazi u posjed svog prvog glazbenog instrumenta, a zatim i prvog uređaja za višekanalno snimanje glazbe. Od tada, taj hobi postupno pretvara u svakodnevni posao koji se i danas kreće na relaciji glazba – zvuk.
Rođena u Zagrebu 1981., gdje završava studij dramaturgije na Akademiji dramske umjetnosti. Kao dramaturginja surađivala je na desetak predstava, radila je kao urednica za Teatar.hr, autorica je nekoliko projekata odgojnog kazališta i bavi se dramskom pedagogijom. Članica je uredništva portala Drame.hr, posvećenog predstavljanju suvremenog domaćeg dramskog pisma. Dobitnica je nagrade ‘Marin Držić’ za dramu ‘Točka izvorišta’ 2004. Tekst je izveden u produkciji KUFERa i režiji Marija Kovača. Suosnivačica je umjetničkog kolektiva SKROZ.
O predstavi
- GRGA ČVARAK – Edi Celić
- MAMA – Areta Ćurković
- MILA MALA – Lidija Kraljić
- MAMA MILE MALE – Aleksandra Colnarić
- BABA – Zvjezdana Bučanin
- DJED – Ivica Lučić
- ŽENA – Inga Šarić
- SVEĆENIK – Ivica Lučić
- ČASNE SESTRE – Inga Šarić, Aleksandra Colnarić, Zvjezdana Bučanin
- DOKTOR – Ivica Lučić
- MEDICINSKE SESTRE – Inga Šarić, Aleksandra Colnarić, Zvjezdana Bučanin
- ZBOR MAČAKA, KOKOŠI, RODE – Edi Celić
- prema pjesmi Ratka Zvrka napisala i režirala Tamara Kučinović
- Redateljica: Tamara Kučinović
- Dramaturginja: Maja Sviben
- Scenografija, lutke, kostim: Marina Zavyalova
- Autor glazbe: Hrvoje Radnić
Davor Špišić – Sloboda Grge Čvarka – 07.02.2013.
Grga Čvarak je, po mjerilima zagušljive netrpeljive zajednice, asocijalan tip. Njima se čini da je sam Đavo ušao u tog dječaka. Zato ga žele naučiti pameti. Elem, dok interventna inkvizitorska družina na sceni pokušava istjerati različitost iz Grgine glave, klinci u publici zdušno ih ismijavaju. “Dobro je”, pomislio sam, osluškujući male susjede u svom redu. “Ima nade…”
Hitoidna, maštovita, turbozabavna, ritmička, glumački izgarajuća, zaljubljena u moć igre, snagu tijela i jezika. Sve je to predstava “Grga Čvarak”, najnovija premijera Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku, koju je prema motivima pjesme Ratka Zvrka napisala i režirala Tamara Kučinović. Predviđam joj gomilu izvedbi, nesebično uzvraćenu ljubav od publike i haranje po festivalima. No, kao i sva rijetka održiva blaga našeg svijeta na izdisaju, “Grga Čvarak” nudi izobilje odgojnih napora, pouka za pamćenje. Da se razumijemo, Tamara Kučinović (kao, onomad, ni daleki joj uzor John Ford) ne šalje deklarativne poruke nego pravi predstave – o ljudima i životinjama. Baš zato, njena nenametljiva ekologija civilnih duša zaskoči vas začas, da vas nikada ne napusti. Iz malenog horizonta “Grge Čvarka” struji gusta energija odrješite borbe za slobodu pojedinca a protiv bezlične ubrložene gomile, nesposobne za prihvaćanje bilo kakve posebnosti. Sredina u kojoj raste Grga, taj zaljubljeni desperados, zlobna je i začahurena, desetkovala je čak i jezik – svodeći ga na sirove slogove i primitivne poluriječi, dovoljne za opanjkavanje, nedovoljne za smisao. Jedino je Grgin nemir sposoban pustiti jezik u avanturu i proizvesti poeziju. Zato ga ne podnose. Namjeravaju izbiti mušice iz njega, privoljeti ga vjeri mase. U tome ne biraju sredstva: crna, nadripopovska ili bijela, šarlatanskih psihića. Svi će se oni s guštom oboriti na preodgoj Grgin. Bezuspješno, jer dječak je svoj. I tako treba da bude, za vjeke vjekova. Samo na taj način društvo može poći naprijed.
“Postoji nešto u ljudima što ih tjera da se prilagođavaju okolini. Često se nađemo u situaciji gdje kažemo suprotno onom što mislimo ili ono što mislimo pokušavamo bar malo ublažiti jer bi nam se moglo dogoditi da budemo isključeni ili ismijani. Međutim, ima među nama i onih kojima ne nedostaje hrabrosti (ili ludosti?), onih koji se usuđuju biti drukčiji. Takav je i naš Grga Čvarak”, piše dramaturginja Maja Sviben u programskoj knjižici. Točna dijagnoza divne male misije Dječjeg kazališta: podići skromni spomenik svima onima koji se usude biti drukčiji. Od malih nogu.