Jaje me uvijek fasciniralo – svojim savršenim oblikom, svojom mistikom (što li se krije iza ljuske) i simbolikom (iz neživog se stvara živo). Fascinantan mi je i život mog teksta JAJE. Napisao sam ga davno, jako davno, još dok su majke i očevi današnje publike bili u vrtiću i, možda, gledali tu istu predstavu. Dobro, istu baš ne, jer svako od petnaestak profesionalnih i nebrojeno amaterskih uprizorenja ovog teksta je potpuno različito, ali zajednička im je razigranost predstave i veselje publike. Na ovo posljednje – veselje publike – sam posebno ponosan. U profesionalnim je kazalištima, diljem svijeta, ovaj tekst izveden više od 2ooo puta, pa ako se taj broj pomnoži s prosječnim prijem posjetitelja, ispada da sam uspio nasmiješiti pola milijuna dječjih lica. Tko na tako nešto ne bi bio ponosan? Ja jesam!