Zbirka kratkih priča Ja magarac istovremeno je poigravanje s formom priče i njezinim razumijevanjem, ali i jezično stilska igra. No, Balog nikada ne govori samo da bi uživao u vještini govorenja, slaganja slike i sroka…
Rastreseni profesor, bauk, sjena, hunjavica te dječak i djevojčica krenuli su u potragu za pričom. Oni je žele kušati, izmjeriti, popraviti, promijeniti, ali priča im se opire i kao svaka prava priča vuče ih za nos, mijenja ih, poigrava se njima. Dok jure na kotormotaču ili hodaju na rukama u potrazi za sebi sličnima, uče povijest ili nose jedni druge na leđima, likovi Balogovih priča u stalnoj su jurnjavi poput djece što trče, vrište, smiju se i love kratkoću školskog odmora između dva sata povijesti i hrvatskog… Stihovi antologijskih pjesama ušli su u tkanje Balogove proze kao trenutak osobnog usklika, uzdaha, predaha ili namjernog skretanja pogleda…
Ovaj koloplet sastavljen od detalja postaje cjelina tek kada se pogleda srcem, a ne samo očima. Mozaik je to istkan pokretom, slikom, riječju, stihom, mirisom, slutnjom, smijehom, tugom i svime onime čega se još dosjeti dobronamjeran gledatelj.
Nives Madunić Barišić
Predstava Ja, magarac praizvedena je u našem Kazalištu 1984. godine.
U radu na ovoj predstavi susrela su se tada tri velika umjetnika: dramatizaciju i scensku glazbu radio je Branko Mihaljević, režirao Ivan Balog, a scenu i lutke osmislio Stjepan Gračan.
Zvonimir Balog rođen je 30. svibnja 1932. godine blizu Križevaca. Studij je pohađao u Zagrebu gdje je završio Pedagošku akademiju, likovni smjer. Jedno je vrijeme radio u osnovnoj školi kao učitelj. Kroz život se okušao u raznim zanimanjima. Književnost mu je bila velika ljubav, pisao je i za djecu i za odrasle, a ilustrirao je i svoje knjige. Napisao je 60-ak djela, a tijekom života bio je i pipničar, predavač, dekorater te urednik u raznim časopisima i na televiziji. Njegove najpoznatnije zbirke pjesama su: “Zlatna nit”, “Nevidljiva Iva”, “Pjesme sa šlagom ili šumar ima šumu na dlanu” te zbirke priča: “Zeleni mravi” i “Ja magarac”. U umjetničkim krugovima bio je poznat i kao kipar, slikar i ilustrator. Priče i pjesme su mu prevedene na 19 svjetskih jezika, a slovi kao jedan od najnagrađivanijih pisaca u Hrvatskoj. Osvojio je brojne nagrade, a zasigurno one najpriznatnije su nagrade Grigor Vitez, Ivana Brlić-Mažuranić i Goranova plaketa. Utemeljitelj je suvremene poezije za djecu u Hrvatskoj. Umro je u Zagrebu 2. studenog 2014. godine.
Dražen Ferenčina rođen je 10.02.1967. u Zagrebu. Studirao komparativnu književnost i lozo ju na Filozofskom fakultetu, a diplomirao je kazališnu režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Režirao je oko 100 predstava u Hrvatskoj, Sloveniji i Bosni i Hercegovini. Podjednako na scenu postavlja tekstove klasičnih (Shakespeare, Moliere, Čehov, Gogolj…) kao i suvremenih dramskih autora (Zajec, Boko, Mihanović, Matišić, Prolić, Špišić…). Za svoje predstave dobio je niz nagrada među kojima se ističu Nagrada hrvatskog glumišta za najbolju režiju i najbolju predstavu „Brak iz računa“ Antona Pavloviča Čehova, Kazališta Kerempuh (2007) i Nagrada hrvatskog glumišta za režiju predstave „Michelangelo Buonarroti“ Kazališta lutaka Zadar (2011) te Nagrada hrvatskog glumišta za najbolju predstavu “260 dana” HNK Osijek (2015). Bio je umjetnički ravnatelj Gradskog kazališta Zorin dom u Karlovcu, a trenutno je zaposlen kao umjetnički savjetnik i redatelj u Kazalištu Virovitica. Do sada je u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića u Osijeku režirao dvije predstave “Grozdana na zrnu papra” A. Đ. Pongrašić i “Kako je Kata dobila brata” J. Boke.
Nives Madunić Barišić rođena je 1968. godine u Osijeku. Diplomirala je kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i studirala dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Autorica je drama: Vjetar i vrag 1993., Suze uvijek padaju na zemlju 1994., Nekada je bilo bolje 1997., Ni prvi ni posljednji put 1998., Medeja 2000. godine. Tijekom studija dramaturgije nagrađena je Rektorovom nagradom Sveučilišta u Zagrebu i Nagradom Antun Gustav Matoš za najbolji dramski tekst objavljen u časopisu “Plima” AGM-a iz Zagreba. Radi kao dramaturg-urednik u redakciji Dramskog programa Hrvatskoga radija. Surađuje s kazalištima kao dramaturg, a u brojnim novinama i časopisima objavljuje eseje, kazališne kritike i portrete umjetnika.
Saša Došen Lešnjaković diplomirala je grafički dizajn (specijalizirala animirani lm) 1997. godine na Central Saint Martins College of Art and Design u Londonu. Stalno je zaposlena kao docentica umjetnosti (voditeljica studija Kazališno oblikovanje) na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Za svoj rad na području lutkarstva primila je 2011. godine Nagradu za najinventivniju, likovno najdosljedniju te najoriginalniju kreaciju lutaka za predstavu U potrazi za čudovištima na 23. Susretu lutkara i lutkarskih kazališta Hrvatske. Godine 2015. nominirana je za Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju kazališnu kostimografiju u predstavi 260 dana.
Igor Karlić rođen u Puli, 15. ožujka 1958. Od 1990. godine profesionalno se bavi glazbom kao skladatelj, izvođač i producent scenske glazbe. Godine 2000. dodijeljen mu je status samostalnog umjetnika; član Hrvatskog društva skladatelja; od 2003. do 2007. godine na funkciji predsjednika Hrvatske glazbene unije za Primorsko-goransku županiju. Do danas, kao suradnik sa značajnim imenima kazališne režije ostvario preko dvije stotine kazališnih predstava te sudjelovao na brojnim kazališnim festivalima, scensko-glazbenim manifestacijama i projektima. Autor glazbe za dokumentarne lmove te desetak dramtizacija i radio drama. Surađuje s nizom profesionalnih dramskih, lutkarskih i dječjih kazališta: Kazalište Gavella, HNK Varaždin, HNK Osijek, HNK Rijeka, Mala scena Zagreb, Kazalište mladih Split, Zagrebačko kazalište lutaka, GKL Rijeka, GKL Zadar, GKL Split, kazalište Virovitica, kazalište Komedija, kazalište Trešnja, Dječje kazalište u Osijeku, Kazališna scena IBM Zagreb, Kazalište lutaka u Ljubljani, Mostaru itd.
Alen Čelić rođen je 1970. u Osijeku. Glumac i mimičar obrazovan na Visokoj školi za scenske umjetnosti Folkwang Hochschule Essen u Njemačkoj, gdje je i diplomirao. Svestrani umjetnik, od 2002. do 2004. angažiran kao glumac / plesač i glazbenik sa plesnim i multimedijalnim kazalištem Les Petits Poissons, u režiji Samira Akike (ex-Pina Bausch) u‘22 Blvd Lafayette’i“Sharks”Tanzhaus NRW u Dusseldorfu. 2005. – 2007. Suradnik je za scenski poret na Umjetničkoj akademiji u Splitu, u HNK-u u Splizu i GKL Split. Godinu potom, 2008., postaje docent za scenski pokret, a osim u Splitu, scenski pokret podučava i u Osijeku. 2010. dobitnik je nagrade za scenski pokret „E, moj Pinokio“ pod redateljskom palicom Dražena Ferenčine. Član je UPUHA, strukovne udruge plesnih umjetnika Hrvatske.
O predstavi
- Đorđe Dukić
- Areta Čurković
- Aleksandra Colnarić
- Tihomir Grljušić
- Edi Ćelić
- Kristina Kovačević
• Redatelj Dražen Ferenčina
• Dramatizacija Nives Madunić Barišić
• Scenografija, kostimi i lutke Saša Došen Lešnjaković
• Glazba Igor Karlić
• Scenski pokret Alen Čelić
• Oblikovanje rasvjete Igor Elek
• Asistent redatelja Đorđe Dukić
• Suradnica redatelja Marta Mekovec de Carvalho
• Asistentica scenografkinje Sheron Pimpi Steiner
• Voditelj tehničke službe i majstor tona Dražen Golubić
• Majstor rasvjete Igor Elek
• Inspicijentica Zdenka Kovaček
• Majstor pozornice Zoran Grkinić
• Tehničar ton / svjetlo Josip Ogribić
• Pozornički tehničar Tihomir Čakalić
• Izrada kostima Maja Marković / Zvonko Majdiš / Saša Došen Lešnjaković
• Izrada scenografije Siniša Ardalić / Saša Došen Lešnjaković / Sheron Pimpi Steiner
• Izrada rekvizite i lutaka Saša Došen Lešnjaković / Sheron Pimpi Steiner
