Lilino pismo za tebe
Hej! Jeg hedder Lila og kommer fra Danmark!
Joj, uvijek zaboravim: Bok! Ja sam Lila i dolazim iz Danske!
Koja slučajnost da sam baš iz zemlje iz koje je i Hans Christian Andersen, pisac Palčice.
Često su mi znali reći da ih podsjećam na Palčicu, ali ne mogu vam reći zašto jer nisam ni mala kao palac, a ni plaha toliko. Možda zato jer sam iz Danske, ‘ko će ga znati.
Danas ćete sjesti u stolac i čekati početak ove predstave. Možda su vas nagovorili, čak natjerali da dođete i nije vam se išlo. Ne brinite, i meni je tako puno puta bilo.
Ali ponekad se dogodi nešto skroz dobro – bude mi iznenađujuće lijepo i u manje od sat vremena posjetim neki drugi svijet, čak i naučim ponešto.
Jeste li čitali Palčicu ili vam ju je netko već čitao?
Sjećate se kako je Palčicu njena majka žarko željela, a onda ju je iz njena kreveta od orahove ljuske odvela žaba za svog sina? Sjećate se kako ju je mišica zaposlila da joj pjeva i čisti, a krt ju je htio oženiti i kako ju je lastavica ipak povela daleko?
Zamislite da se Palčica dogodila danas, u ovom našem svijetu, da jedna Palčica bude tužna jer nije više s mamom, da bude žalosna jer joj se rugaju kao što su se hruštevi narugali Palčici, zamislite da pomaže svima, čini im dobro, a ukradu joj slobodu, nešto samo njeno, nešto samo tvoje…
I ja sam kao i Palčica morala napustiti svoj dom i stvoriti novi, a u novoj školi i novom životu mi se svašta dogodilo, ali to ću vam sve ispričati kada dođete i udobno se smjestite.
I samo još nešto za kraj – mene su učili da pazimo i brinemo o osjećajima drugih, ali i da se zauzmemo za sebe kada to treba. Naučili su me da ću moći usrećiti druge samo ako ću ja biti sretna.
Kad stavim svoje slušalice na uši i krene glazba, ja vam letim iznad svega…
Pođite sa mnom!
Jelenino pismo odraslima
Dragi ljudi,
hvala vam što ste doveli djecu u kazalište, što im pričate priče, što im pokazujete sebe.
Odrastanje je puno lijepih, ali i manje lijepih događaja i osjećaja koji čine djetinjstvo i definiciju odrastanja. Našim postupcima i djelima odgajamo i učimo djecu kako se ponašati, kako kontrolirati osjećaje, ali i kako si dati oduška.
Ova predstava se naslanja na stand up-ovski pristup zahvaljujući kojem najskriveniji osjećaji, isprepleteni temama iz originalne priče, postaju iskrena i duhovita ispovijest djevojčice Lile.
Upravo tako se pokušalo pronaći jezik koji će danas djeci od osam do dvanaest godina biti zanimljiv i kojim ćemo doprijeti do njih, ambiciozno očekujući da će nakon predstave promisliti o sebi i nekim svojim postupcima.
Ono što mi je bilo važno naglasiti jest da se ponašanje i promišljanje likova poput žabe, mišice i krta te hrušteva, to jest osobine koje oni predstavljaju poput bezobzirnosti, lopovluka, posesivnosti, sebičnosti i površnosti, ne bi trebalo trpjeti. Jednako tako trebali bi dati do znanja vlastitoj djeci da ne smiju činiti loše dugome, a ako se to i desi da se nauče ispričati jer nisu bili obzirni i jer su povrijedili nečije osjećaje. To ne znači da su stvari nepopravljive i da su djeca, koja to rade, loša. To samo znači da ih nitko ne korigira.
Ideje dobrote, prijateljstva i slobode bi trebale biti svevremenske, najvažnije i velike, baš kao lastavica, baš kao Andersen…
Velike ideja za naše malene k´o palac…
Hvala jednoj velikoj Ledi koja je zbog ljubavi odselila u Dansku, jednoj maloj Sari koja je postala velika odselivši u Dansku i jednoj maloj Deniz koja je doselila iz Danske baš u Osijek!
Jelena Radan je rođena u Zagrebu, a do danas je objavila tri samostalna albuma pop glazbe, te dva live albuma fado glazbe. Surađivala je s mnogim glazbenicima, ali su njen put obilježile Anita Valo i Meri Jaman koje su autorice većine njenih pjesama, posebno na albumu „Voyage“ koji je nominiran za europsku nagradu Impala za najbolji album indie glazbe, a dobio je i nacionalnu diskografsku nagradu Porin za najbolje likovno oblikovanje (B. Sekulić i Kreativne ovčice), te nominaciju za najbolju žensku vokalnu izvedbu. Od 2008. je dio Zemlje bez granica udruge Breza u Osijeku unutar koje osmišljava glazbene radionice za djecu i mlade u sklopu kojih je napisala stihove za pet pjesama na albumu za djecu „Mjesto za mene“ autorica glazbe Meri Jaman i Anite Valo koji je zaslužio diskografsku nagradu Porin za najbolji album za djecu 2016. godine. Godine 2014. Jelena objavljuje svoj prvi roman za djecu „Zeda – Rejna Zum u Zemlji djece“ u izdanju izdavačke kuće Algoritam s kojom održava književne susrete. Roman je dobio nagradu SFERA za Najbolji roman za djecu 2014. Sudjeluje u radu na tekstu s Dunjom Fajdić za predstavu za djecu „Tonka Bontonka“ redateljice Morane Dolenc 2018. godine. Za „Lutak Mundo“ (2022.), animirane priče u sklopu projekta Glazbeni globus pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture, napisala je tekstove za priče, za koje su glazbu skladale Anita Valo i Meri Jaman, uz naratoricu Jelenu Miholjević, dok je Boris Sekulić bio zaslužan za ilustracije, a Maida Srabović za animaciju.
Morana Dolenc kazališna je redateljica i lutkarica, rođena je 1982. u Zagrebu. Diplomirala je teatrologiju na Sorbonni 2008. godine i završila Ecole Nationale Superieure des Arts de la Marionnette 2005. godine u Charleville – Mezieresu u Francuskoj. Od 2008. glumi i režira u brojnim kazališnim projektima u Francuskoj, Sloveniji i Hrvatskoj. Bila je uključena u mnogobrojne humanitarne projekte i producirala je PIF – međunarodni festival kazališta lutaka od 2009. do 2012. godine. 2012. osniva umjetničku organizaciju Lutkarska organizacija koju fakat trebamo – LOFT. LOFT je član HC UNIMA od 2000. godine i Hrvatskog Centra ASSITEJ od 2013. Od 2015. je članica Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Vodi mnogobrojne radionice na fakultetima, školama, vrtićima, kao i za projekte Ministarstva kulture Republike Hrvatske. 2017. postaje članica Upravnog odbora HC ASSITEJ. Predaje na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Za svoj rad dobila je nagrade u zemlji i inozemstvu.
Davor Molnar je rođen je 19. rujna 1976. godine u Osijeku gdje je završio osnovnu i srednju graditeljsku školu. Na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku završio je preddiplomski studij Kazališnog oblikovanja, a 2019. diplomirao scenografiju. Surađuje s brojnim kazalištima u zemlji i inozemstvu, a radio je scenografije za predstave Jedan čovjek, dva šefa (HNK U Osijeku); Zoološka priča (HNK u Osijeku); Vitez bez konja (Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku); Pravi zapad (Srpsko narodno pozorište iz Novog Sada); Staklena menažerija (Gradsko kazalište Joza Ivakić u Vinkovcima); Štajga (Gradsko kazalište Joza Ivakić u Vinkovcima); Višnjik ( HNK u Osijeku i Osječko ljeto kulture 2020.). Suradnik scenografa bio je na predstavama Udovice (HNK u Osijeku); Dječak koji je govorio bogu (HNK u Osijeku); Što žena umije (GK Joza Ivakić u Vinkovcima), Viđenje Isusa Krista u kasarni V.P. 2507 (GK Joza Ivakić Vinkovci). Tehnolog je nagrađivane predstave Bijeli jelen (Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku). Predaje na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku na Odsjeku za kreativne tehnologije.
Dubravka Skvrce je rođena 1978. u Dubrovniku. Nakon završene srednje škole upisuje Tekstilno Tehnološki fakultet gdje je 2003. diplomirala dizajn i projektiranje odjeće i tekstila. U periodu od 2004. do 2009. djeluje na polju modnog dizajna kao član studija „artiđana“ s kojim u tom periodu također potpisuje i brojne kostimografije na predstavama Olivera Frljića.
Od 2010. djeluje kao samostalni kostimograf, te surađuje sa redateljima/ Morana Dolenc, Olja
Đorđević, Dario Harjaček.. u kazalištima / HNK Varaždin, HNK Osijek, Kazalište Marina Držića, Mala Scena, Žar ptica,Teatar Rugantino. Od 2013. aktivno je u angažmanima hrvatskih i inozemnih filmskih produkcija na mnogobrojnim filmovima i serijama. Također potpisuje kostimografije na nekoliko dugometražnih filmova koji su na mnogobrojnim filmskim festivalima dobitnici nekoliko nagrada/ Danis Tanović, Sonja Prosenc, Filip Heraković. Članica je ULUPUH-a/sekcija za kazalište i film.
Anita Valo (skladateljica, interpretatorica, aranžerka i producentica, multiinstrumentalistica) je rođena u Munchenu u kojem je pohađala Glazbenu gimnaziju – smjer klavir, te SEA institut audio inženjeringa. Anita Valo i Meri Jaman začetnice su benda Meritas koji je osnovan 1996. u Zagrebu, te su skladateljice svojih pjesama, dok je Anita nerijetko autorica aranžmana i produkcije. Do sada su objavile šest studijskih albuma te dva koncertna, te su za svoj rad zaslužile mnoga glazbena priznanja uključujući najznačajniju nacionalnu diskografsku nagradu Porin i to za vokalnu suradnju s Massimom Savićem na njihovoj pjesmi „Odjednom ti“, također i nominaciju za najbolji pop album, kao i koncertni album, dok je skladba “Još jednom” koja je najavila dugometražni film Igora Mirkovića „Noćni brodovi“. nominirana za Porin za najbolju originalnu skladbu za film. Njihove pjesme odavno su postale evergreeni („Odjednom ti“, „Budim se“, „Igra“, „Umjesto isprike“, „Ova ljubav“…).
Održavale su mnoge radionice za djecu i mlade, a od 2007. su dio Zemlje bez granica udruge Breza u Osijeku unutar koje osmišljavaju glazbene radionice za djecu i mlade u sklopu kojih su objavile i album za djecu „Mjesto za mene“ koji je zaslužio diskografsku nagradu Porin za najbolji album za djecu 2016. godine. Od 2012. do danas kontinuirano rade na stvaranju glazbe za kazalište za djecu u suradnji s dječjim kazalištima u Rijeci, Osijeku, V. Gorici, Sisku, Trešnji i Maloj sceni u Zagrebu poput „Wanda LaVanda“, „S razlogom“, „Maša i klaun“, „Priča o snovima“… Anita i Meri ponajviše su surađivale s redateljicom Moranom Dolenc, a glazba iz predstave „Wanda LaVanda“ nagrađena je na međunarodnom festivalu lutkarstva u Podgorici 2019. godine. Radile su glazbu i za animirani film „Tonka će sutra“.
Anita Valo članica je Hrvatskog društva skladatelja, te Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.
Meri Jaman je rođena u Splitu dok sa tri godine seli u Minhen u kojem je pohađala Školu za balet, a 1990. završava Umjetničko-glazbenu školu, nakon koje upisuje privatnu školu za mjuzikle s predavačima iz cijeloga svijeta. 1996. u Zagrebu zajedno s Anitom Valo osniva bend Meritas (ostatak pročitajte pod biografijom Anite Valo). Meri Jaman redovna je članica Hrvatskog društva skladatelja, te Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.
Hassan Abdelghani je rođen u Osijeku 1965. godine, odrastao u Kairu (Egipat). Osnivač je Umjetničke organizacije „Film i Film“ i voditelj Galerije „Makina“ u Puli. U Kopenhagenu 1991. završava školu fotografije, a 1998. osniva privatnu foto školu Global Fotoskole. Potpisuje niz umjetničkih projekata: bio je kustos na više od 30 izložbi, umjetnički direktor fotogalerije «Vrata starog grada» u Osijeku, imao samostalne i skupne fotografske izložbe u Danskoj, Italiji, Hrvatskoj, Srbiji, Austriji i BiH. Po povratku u Hrvatsku radio je kao fotograf na filmovima “Sve džaba”, pobjedniku Pula Film Festivala 2008., filmu “Kenjac“ te „Buick riviera“ i „White lightning“. Hassan također radi kao voditelj fotografskog odjela na Zagreb Film Festivalu, Pula Film Festivalu, Motovun Film Festivalu, Animafestu i Human Rights Film Festivalu. Hassan živi i stvara u Puli, predivno priča priče i maestralno spaja ljude.
O predstavi
Igra: Areta Ćurković (veće)
Glas pripovjedača: Hassan Abdelghani
Adaptacija i dramaturgija: Jelena Radan
Režija: Morana Dolenc
Glazba: Anita Valo
Scenografija: Davor Molnar
Lutke / predmeti: Morana Dolenc i Davor Molnar
Kostimografija: Dubravka Skvrce
Suradnica za glazbu: Meri Jaman
Suradnik za scenski pokret i asistent redateljice: Gordan Marijanović
Asistentica scenografa: Laura Reljan
Voditelj tehničke službe: Dražen Golubić
Inspicijent: Zdenka Kovaček
Majstor tona: Josip Ogribić
Majstor rasvjete: Igor Elek
Majstor pozornice: Zoran Grkinić
Tehničar svjetla: Hrvoje Đumlija
Pozornički tehničar: Tihomil Čakalić
Izrada scenografije: Siniša Ardalić, Davor Molnar i Laura Reljan
Molovanje: Vera Majdiš
Izrada kostima: Zvonko Majdiš i Dubravka Skvrce
Snimanje audio zapisa: Studio Claritas