Već generacijama djeca odrastaju uz priču o djevojčici Pepeljugi jer su njezine osobine karakterne kvalitete koje svaki roditelj želi usaditi i svom djetetu. Sretan završetak u pravilu podrazumjeva i ljubav, što dodatno oplemenjuje maštu i optimizam svakog djetinjstva. Odrastajući uz takve priče u sebi gradimo sigurne kutke iz kojih ćemo crpiti snagu za teške trenutke koje ne zaobilaze niti jednu, pa makar i najobičniju biografiju.

Dakle, Pepeljugin se otac, nakon smrti njezine majke, oženio za zlu ženu koja je imala dvije kćeri, ambiciozne i zavidne. Njih su se tri potrudile Pepeljugi zagorčati život. Degradirale su je u sluškinju i na razne je načine pokušavale poniziti. Međutim, ako je netko ponizan, ne može ga se poniziti. Pepeljuga je bila dakle ponizna, skromna, istinoljubiva, strpljiva, miroljubiva i vjerovala je u ljubav. A baš te odlike su kozmička staza za sreću i pedagoški magnet ove priče. Kada Pepeljugina tuga postane neizdrživa, ova priča postaje bajka. Pojavljuje se fantastično biće iz druge dimenzije i pretvara bundevu u kočiju, miševe u konje, a Pepeljugu u najljepšu djevojku koja odlazi na bal s raskošnom haljinom i staklenim cipelicama. Ondje upoznaje princa i ostaje u legendi.

Iako priču o nepravednoj represiji koja završi trijmfalnom pravdom susrećemo u raznim varijantama u kulturama širom svijeta, Pepeljugu koju poznajemo napisao je francuski pisac iz 17. stoljeća, Charles Perrault i svojom je verzojom postavio temelje žanra suvremene bajke europskog kruga.

Kao što je Perrault aktualnostima i suvremenim asocijacijama prerađivao narodne priče u bestseller bajke ne bi li zabavio aristokratsku čitalačku i slušalačku publiku svoga vremena, tako i naša predstava poseže u invetar pop kulture ne bi li Perraultovu priču približila današnjoj mladoj publici. To znači da predstava zadržava Perraultov okvir, likove i narativni slijed, ali će u svojoj autorskoj razradi suvremenim dramaturškim postupcima pokušati propitati što je ono što u takvoj priči i danas opstaje kao bezvremeno. Izazov koji nudi Pepeljuga leži upravo u njezinoj općenitosti i poznatosti. Uz pretpostavku da neke vrijednosti poput skoromnosti, strpljivosti i najzad vjere u ljubav nikada ne zastarijevaju, još jednom je dobro vrijeme da se takva bajka ponovno ispriča jer optimizma i sretnih završetaka jednostavno nikada nije bilo previše.