Već generacijama djeca odrastaju uz priču o djevojčici Pepeljugi jer su njezine osobine karakterne kvalitete koje svaki roditelj želi usaditi i svom djetetu. Sretan završetak u pravilu podrazumjeva i ljubav, što dodatno oplemenjuje maštu i optimizam svakog djetinjstva. Odrastajući uz takve priče u sebi gradimo sigurne kutke iz kojih ćemo crpiti snagu za teške trenutke koje ne zaobilaze niti jednu, pa makar i najobičniju biografiju.
Dakle, Pepeljugin se otac, nakon smrti njezine majke, oženio za zlu ženu koja je imala dvije kćeri, ambiciozne i zavidne. Njih su se tri potrudile Pepeljugi zagorčati život. Degradirale su je u sluškinju i na razne je načine pokušavale poniziti. Međutim, ako je netko ponizan, ne može ga se poniziti. Pepeljuga je bila dakle ponizna, skromna, istinoljubiva, strpljiva, miroljubiva i vjerovala je u ljubav. A baš te odlike su kozmička staza za sreću i pedagoški magnet ove priče. Kada Pepeljugina tuga postane neizdrživa, ova priča postaje bajka. Pojavljuje se fantastično biće iz druge dimenzije i pretvara bundevu u kočiju, miševe u konje, a Pepeljugu u najljepšu djevojku koja odlazi na bal s raskošnom haljinom i staklenim cipelicama. Ondje upoznaje princa i ostaje u legendi.
Iako priču o nepravednoj represiji koja završi trijmfalnom pravdom susrećemo u raznim varijantama u kulturama širom svijeta, Pepeljugu koju poznajemo napisao je francuski pisac iz 17. stoljeća, Charles Perrault i svojom je verzojom postavio temelje žanra suvremene bajke europskog kruga.
Kao što je Perrault aktualnostima i suvremenim asocijacijama prerađivao narodne priče u bestseller bajke ne bi li zabavio aristokratsku čitalačku i slušalačku publiku svoga vremena, tako i naša predstava poseže u invetar pop kulture ne bi li Perraultovu priču približila današnjoj mladoj publici. To znači da predstava zadržava Perraultov okvir, likove i narativni slijed, ali će u svojoj autorskoj razradi suvremenim dramaturškim postupcima pokušati propitati što je ono što u takvoj priči i danas opstaje kao bezvremeno. Izazov koji nudi Pepeljuga leži upravo u njezinoj općenitosti i poznatosti. Uz pretpostavku da neke vrijednosti poput skoromnosti, strpljivosti i najzad vjere u ljubav nikada ne zastarijevaju, još jednom je dobro vrijeme da se takva bajka ponovno ispriča jer optimizma i sretnih završetaka jednostavno nikada nije bilo previše.
O predstavi
- Pepeljuga: Snježana Ivković / Lidija Kraljić
- Brunhilda: Zvjezdana Bučanin
- Izolda: Areta Ćurković
- Maćeha: Lidija Helajz
- Princ: Edi Ćelić
- Kralj/Otac: Ivica Lučić
- Henrik: Tihomir Grljušić
- Ibsen: Đorđe Dukić
- Glasnik/Vila: Inga Šarić / Aleksandra Colnarić
- Scenografija: Vesna Režić
- Kostimografija: Mirjana Zagorec
- Koreografija i scenski pokret: Tamara Curić
- Skladatelj: Zvonimir Dusper
- Oblikovanje rasvjete: Miljenko Bengez
- Asistentica režije: Zvjezdana Bučanin
- Asistentica za scenski pokret: Zrinka Stilinović
Nagrade
Na XVI. Festivalu glumca dodijeljena je nagrada za najbolje lutkarsko glumačko ostvarenje ili glumačko ostvarenje u predstavama za djecu i mlade za predstavu „Pepeljuga“ ansamblu Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku za sve glumačke kreacije.
Gostovanja
21.05.2009. – XVI. FESTIVAL GLUMCA, gostovanje u kino dvorani u Županji
16.11.2008. – Gostovanje u Brčkom na Pozorišnim susretima Brčko distrikta BIH
04.11.2008. – Gostovanje u Rijeci
20. i 21.10.2008. – Gostovanje u Đakovu
13.10.2008. – 11. Susret kazališta za djecu i mlade HC ASSITEJ u Čakovcu
12.10.2008. – Gostovanje u Varaždinu