Tinu je bilo dosta i odlučio je jednog dana da će sasvim sam proći veliki park i pobijediti sve svoje strahove. Nadao se da na tom putu neće susresti Crne buljooke puzavce ni zubatog djecozgraba i vjerovao je da je to – baš kao što su mama i tata rekli – sve u njegovoj glavi.
I krenuo je jednog kišnog, prohladnog jutra, hrabro u veliki mračni park…
I draga djeco, samo da znate, pravi junak i hrabrica je onaj koji ima hrabrosti suočiti se sa svojim strahovima.
Dubravka Pađen Farkaš
Rođena je i odrasla u St. Petburgu – gradu u kojem je završila kazališne studije i u kojem sada radi. Diplomirala je na St. Peterburškoj državnoj Akademiji kazališne umjetnosti i stekla zvanje redatelja kazališnih kazališta lutaka. Ljudmila Fedorova trenutno radi na Umjetničkoj akademiji u Osijeku i na Akademiji koju je završila u rodnom gradu. Radila je u brojnim kazalištima u Rusiji (Kaliningrad, Habarovsk, Belgorod, …) U Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića režirala je naše uspješnice Bajku o caru Saltanu, Uspavanku za mišića i Devetu ovčicu.
Dubravka Pađen Farkaš rođena je u Osijeku u kojemu se i školovala. Iz njezinog bogatog i zanimljivog životopisa izabrali smo mali dio vezan uz njezin književni rad: književnidca je za djecu čija su “specijalnost” slikovnice i to tzv. “problemske slikovnice” u kojima se kroz odabrane teme ne obraća samo djeci “već možda i prvenstveno “djeci” koja čučezgurena u sjeni jedne već odrasle osobe”. Njezina prva objavljena autorska slikovnica je “Mala zvijezda”, a potom su uslijedile “Gospodin Otto i stari naslonjači”, “Nije me strah”, “Djevojčica i ptica” i “Tajna”. Sama autorica kaže: “Te četiri slikovnice, rezultat su dobrim dijelom osobnih proživljenih doživljaja, koje sadrže naslućujuće integrirane odgovore, one koje je donijela mudrost stečenih iskustava, jer sam oduvijek osjećala kako znam odgovore, sve dok sam sama svjesna i prisutna! Tu ideju, da svi odgovori na naše probleme postoje u nama samima nastojim ponuditi čitatelju svojih tekstova, bez obzira je li čitatelj dijete ili odrasla osoba. U radu kako s djecom i mladima, tako i s odraslima uvijek poštujem njihovu osobnost, a iskrena namjera i želja da pomognem uvijek su mi saveznici u tom radu.” Ovo promišljanje naše autorice potkrepljuje njezina dugogodišnja angažiranost u radu s djecom i mladima u brojnim udrugama, institucijama i na manifestacijama.
“Bio jednom jedan tata koji je dvojim kćerima strašno volio čitati priče. Jednoga dana djevojčice su same naučile čitati, ali su i dalje uživale slušatitatine priče. Od tolikih priča manja je djevojčica imala glavu punu najčudesnijih avantura koje su jednog dana poželjele izaći na svjetlo dana. I tako je djevojčica počela prvo pričati priče, ali te su ispričane priče bile jako nezadovoljne i često su gunđale i prigovarale. Zašto? Priče su željele da ih se napiše, tako da ih svi mogu pročitati. Rečeno, učinjeno. Djevojčica je nekoliko najglasnijih priča zapisala i sada se nada da će naći put do onih koji će ih zavoljeti i pričati drugima. U međuvremenu djevojčica je odrasla.”
Dražen Jerabek rođen je u Zagrebu gdje je završio je Školu primijenjenih umjetnosti – smjer slikarstvo, a nakon toga je diplomirao na ALU u Zagrebu. Radi u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna Osijek. Od 1998. godine bavi se ilustracijom za djecu te objavljuje ilustracije u dječjim časopisima. Autor je nekoliko udžbenika i plakata. Osobitost su slikovnice koje objavljuje u suradnji s dječjim piscem Želimirom Hercigonjom: “Kjel – crna labud ptica“, “Pripovijetka o rosi, sreći i sinovima” te “Gorski duh“, nagrađena godišnjom nagradom “Grigor Vitez” kao najljepša slikovnica za 2006. godinu. Na Interliberu 2004. godine na izložbi hrvatske ilustracije za djecu i omladinu, u organizaciji ULUPUH-a, dodijeljena mu je Velika nagrada za najbolju ilustraciju. Nagradu Lice knjige 2011. godine dobiva u kategoriji za najbolju ilustraciju knjige u cjelini za slikovnicu “Gospodin Otto i stari naslonjači” autorice Dubravke Pađen Farkaš. Iste godine za istu slikovnicu dobiva književnu nagradu za najbolju hrvatsku slikovnicu “Ovca u kutiji” po odluci stručnog žirija i publike, dodijeljene na Interliberu. 2012. godine na izložbi 23. SLAVONSKOG BIENNALA u Osijeku, u kategoriji ilustracije, dodijeljena mi je nagrada Ex Aequo za najbolje ilustracije iz slikovnice “Nije me strah” iste autorice.
“Moj prvi crtež našao je mjesto na zidu sobe i od tada do danas ništa se nije promijenilo – osim crtaće podloge. Ilustriram slikovnice. Radim ilustracije za knjige i dječje časopise. Radim u školi. Uživam u svom poslu, a rekao bih da nisam jedini, budući da za svoje ilustracije povremeno dobivam nagrade. Sanjariti, maštati, smišljati nove svjetove i onda to još crtati, to je ono što volim raditi, a život mi je podario upravo karte za taj avionski let. U slobodno vrijeme puštam bradu.”
Rođeni je Karlovčanin, a u rodnom je gradu završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je 2006. godine na Zagrebačkom sveučilištu. Svoju prvu profesionalnu produkciju imao je u Zorin domu u Karlovcu, a od 2003. godine radi u Zagrebu kao skladatelj u kazalištu, na filmu i za suvremeni ples. Surađivao je s brojnim hrvatskim kazalištima (Teatar Exit, Zorin dom Karlovac, Mala scena, GKM Split, HNK Zagreb, ZKM Zagreb, Žar ptica Zagreb, Dječje kazalište Dubrava, Kazalište slijepih i slabovidnih Novi život). 2010. godine na festivalu Mali marulić u Splitu nagrađen je za najbolju glazbu u kazališnoj predstavi.
O predstavi
- Tin Edi Ćelić, Aleksandra Colnarić, Areta Ćurković
- Djedica Đorđe Dukić
- Vrana Inga Šarić
- Mačak Kristina Kovačević
- Djecozgrab Areta Ćurković, Inga Šarić, Đorđe Dukić i Edi Ćelić
- Vatrorigajući zmaj, Buljooki puzavci Đorđe Dukić, Inga Šarić i Areta Ćurković
- dramatizacija i režija: Ljudmila Fedorova
- likovnost predstave: Dražen Jerabek
- glazba: Damir Šimunović
- autori tekstova pjesama: Dubravka Pađen Farkaš, Ivica Lučić i Đorđe Dukić
- oblikovanje rasvjete: Igor Elek
- voditelj tehničke službe i majstor tona: Dražen Golubić
- inspicijent: Zdenka Kovaček
- majstor rasvjete: Igor Elek
- majstor pozornice: Zoran Grkinić
- tehničar ton/svjetlo: Josip Ogribić
- pozornički tehničar: Tihomir Čakalić
- izrada lutaka: Mariia Klocheva i Ljudmila Fedorova
- izrada scenografije: Siniša Ardalić, Mariia Klocheva i Maja Marković posebna hvala Mateji Grabić, Dini Grabić Aman i Miranu Blažeku
